Stručnjaci za kibernetičku sigurnost upozoravaju milijune korisnika pametnih telefona na tri vrste aplikacija koje, iako naizgled bezopasne, u pozadini tajno prikupljaju osobne podatke i dijele ih s trećim stranama.
Iako se predstavljaju kao korisni alati, u stvarnosti se pretvaraju u alata za nadzor – bez znanja korisnika. Kako prenosi Večernji list, takve aplikacije često se skrivaju iza funkcija koje su već ugrađene u pametne telefone.
Što kažu stručnjaci?
Sigurnosni stručnjaci ističu da je prvi korak zaštite pažljivo pregledati sve dozvole koje aplikacije zahtijevaju prilikom instalacije.
Ako aplikacija za svjetiljku, primjerice, traži pristup kontaktima, mikrofonu ili kameri, to je jasan znak da nešto nije u redu.
Osim toga, naglašavaju da je važno redovito ažurirati aplikacije i operativne sustave jer upravo zakrpe često ispravljaju sigurnosne propuste koje hakeri koriste.
1. Aplikacije za svjetiljku – nepotrebne i opasne
Iako gotovo svaki pametni telefon već ima ugrađenu funkciju svjetiljke, stotine aplikacija za svjetiljku dostupne su u trgovinama. Problem nastaje jer mnoge od njih traže nepotrebne dozvole, uključujući pristup lokaciji ili čak imeniku.
Prema izvješću portala Wired, neke od ovih aplikacija nisu stvorene zbog praktičnosti, već radi prikupljanja osobnih podataka korisnika, koji zatim završavaju kod oglašivača ili, u najgorem slučaju, u rukama cyber-kriminalaca.
2. Aplikacije za vremensku prognozu – više od vremenske karte
Vremenske aplikacije spadaju među najpopularnije na tržištu, no rizik je veći nego što korisnici misle.
Logično je da ovakve aplikacije trebaju pristup lokaciji, no mnoge od njih idu i korak dalje – traže ime, adresu e-pošte, pa čak i poštansku adresu korisnika.
Stručnjaci savjetuju da se u ovim slučajevima bolje osloniti na provjerene izvore vremenske prognoze, poput službenih meteoroloških servisa, umjesto na aplikacije nepoznatog podrijetla.
3. Popularne igre – skrivena prijetnja u zabavi
Neke od najpopularnijih mobilnih igara, uključujući i “Angry Birds”, u prošlosti su se našle pod povećalom zbog prikupljanja velikih količina osobnih podataka.
Prema izvješćima, baze podataka tih igara koristile su i obavještajne agencije poput NSA, upravo zbog ogromne količine informacija koje sadrže.
Stručnjaci navode kako igre često traže pristup mikrofonu, kontaktima ili GPS-u, što je potpuno nepotrebno za samu igru, ali iznimno vrijedno za prikupljanje podataka.
