Dok europski vlak doslovno ulazi u 21. stoljeće, Srbija, čini se, i dalje čeka da joj netko otvori rampu. Europska komisija objavila je kartu novih brzih željeznica koje će do 2035. povezati gotovo sve glavne gradove kontinenta – osim, naravno, Beograda. U Bruxellesu bi se to moglo nazvati „prometna integracija“. U Beogradu, vjerojatno, „neprijateljski čin“.
Europa ubrzava, Beograd filozofira
Plan Europske unije predviđa da će se od Berlina do Kopenhagena stizati za samo četiri sata, a od Sofije do Atene za šest.
Na karti se lijepo vidi — Europa se pretvara u mrežu brzih, zelenih i učinkovitih vlakova.
Sve do trenutka kad pogledate jugoistok. Tamo, gdje bi trebala biti Srbija, praznina. Nema trase, nema veze, nema ni „uskoro u izgradnji“.
To nije pogreška na karti, nego politika. Bruxelles je, čini se, povukao crtu – i pruga je završila nekoliko kilometara prije Beograda.
Vučićev vlak prema Europi – u suprotnom smjeru
Dok Bruxelles ulaže milijarde u modernu prometnu mrežu, Beograd ulaže u priče o „srpskoj željezničkoj renesansi“.
Vučićev režim često govori o „najbržem vlaku na Balkanu“, premda se ta tvrdnja temelji više na političkom PR-u nego na brzini. Najavljeno je da će pruga Beograd–Budimpešta biti „brza“. Trenutačno je brža samo po rastu cijene i duljini izgradnje.
Europski plan ne predviđa ni centimetar te trase kao dio službene mreže, što znači da će srpski brzi vlakovi voziti brzo – ali samo u krug.
Kad nema Bruxellesa, ima Pekinga
Srbija je već nekoliko godina okrenuta kineskim kreditima i izvođačima za modernizaciju svojih pruga. To, naravno, ima svoje prednosti: pruga će, barem na papiru, biti završena prije Marsove kolonije. No ima i jednu manu – kineske pruge ne vode u Bruxelles, nego najčešće natrag u Beograd.
Europski izvori ne kriju da je srpska prometna infrastruktura „tehnički neusklađena s EU standardima“, što je diplomatski način da se kaže da ni digitalni sustavi ni sigurnosni standardi ne zadovoljavaju europske norme.
Drugim riječima, Beograd bi mogao u Europu – ali mu kotači nisu kompatibilni.
Beograd nekad bio središte, danas točka na margini
Ima u svemu i ironije povijesti. Prije sto godina, Beograd je bio zaustavna stanica legendarnog Orient Expressa, koji je povezivao Pariz i Istanbul.
Danas je to grad koji se prometno zaobilazi kao sporedna postaja.
Orient Express je bio simbol povezanosti, a nova karta Europe simbol je izolacije – i to one vlastite proizvodnje.
Kako reče jedan europski diplomat: „Srbija je na pravom kolosijeku – samo što nitko više ne vozi tim putem.“
Politički peron bez vlaka
Kritike u Srbiji nisu izostale.
Zdravko Janković, supredsjednik Zeleno-lijevog fronta, izjavio je:
“Nema prolaska kroz Beograd, Niš ni Novi Sad – jasno je da nije sigurno. Ovo je posljedica Vučićeve politike, koja Srbiju drži izvan ključnih europskih prometnih ruta.”
Njegove riječi teško bi netko u Bruxellesu osporio.
Europski izvori diplomatski tvrde da je Srbija „pozvana da se uključi u buduće faze projekta“, što se u birokratskom jeziku prevodi kao: „javite se kad promijenite režim“.
Dok Beograd čeka – Zagreb gradi
Dok Srbija broji godine do „uskoro gotove“ pruge, Hrvatska završava dionice koridora Rijeka–Zagreb–Budimpešta, Slovenija kopa tunel Karavanke, a Bugarska i Rumunjska spajaju se s Grčkom modernim elektrificiranim linijama.
Sve to znači da će Europa prometovati brže nego ikad, dok će Beograd i dalje čekati – vjerojatno uz svečano otvaranje svake dionice koja dobije asfalt.
