Sve veći umor građana postaje problem koji Moskva više ne može ignorirati
Izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina da se rat u Ukrajini približava završetku otvorila je nova nagađanja o mogućem primirju i političkom zaokretu u Moskvi. Posebnu pažnju izazvalo je to što je poruka stigla neposredno nakon trodnevnog primirja povodom Dana pobjede, jednog od najvažnijih državnih praznika u Rusiji.
Posljednjih godina govori ruskog predsjednika tijekom obilježavanja pobjede nad nacističkom Njemačkom više nisu samo komemoracije Drugog svjetskog rata. Postali su važan politički alat kojim Kremlj šalje poruke Zapadu, ali i vlastitim građanima.
Sastanak na Aljasci i dalje određuje pregovore
U pozadini svih rasprava o završetku rata i dalje se nalazi sastanak američkog i ruskog predsjednika održan u Anchorageu na Aljasci. Prema procjenama koje kruže diplomatskim krugovima, Moskva i dalje inzistira na tome da Ukrajina povuče vojsku iz cijelog područja Donbasa.
Upravo taj zahtjev ostaje jedna od ključnih točaka ruskog pristupa pregovorima. Međutim, prisiliti Ukrajinu na teritorijalne ustupke pokazalo se mnogo težim nego što se očekivalo tijekom razgovora na Aljasci.
Situaciju dodatno kompliciraju pojačani ukrajinski napadi na ciljeve unutar Ruske Federacije. U međuvremenu se međunarodna pažnja sve više preusmjerila prema Bliskom istoku, zbog čega se rat u Ukrajini više ne nalazi u istom fokusu svjetske politike kao ranije.
Kremlj sve više osjeća nezadovoljstvo građana
Iako rast cijena energenata i sukob u Iranu donekle odgovaraju Rusiji, unutar zemlje raste pritisak koji zabrinjava vlasti. Posebnu nervozu izazvale su blokade interneta i ograničenja rada Telegrama, što je pogodilo velik broj građana.
Mjere su povezane s pokušajima sprečavanja ukrajinskih napada dronovima, no posljedice osjećaju obični stanovnici, posebno u većim ruskim gradovima. Upravo tu se pojavljuje problem koji Kremlj smatra posebno opasnim.
Ruska vlast godinama nije opstajala isključivo na represiji, nego prvenstveno na osjećaju stabilnosti i lojalnosti građana. Nakon dolaska Putina na vlast država je uspjela izaći iz duboke ekonomske krize iz 1990-ih, a velik dio stanovništva prihvatio je političku pasivnost u zamjenu za stabilnije plaće, mirovine i bolji životni standard.
Tri skupine drže Putinovu vlast
Podršku Kremlju danas čine tri velike skupine. Prvu čine nacionalisti i vojni blogeri koji zagovaraju nastavak rata do potpunog sloma vlasti u Kijevu. Iako brojčano nisu dominantni, smatra ih se glasnom i potencijalno opasnom skupinom.
Drugu skupinu čine stanovnici anektiranih područja koji svoju sigurnost vide isključivo uz Moskvu i ne žele povratak pod ukrajinsku vlast.
Treću, ujedno i najveću skupinu, čine građani koji podržavaju vlast dok god im se ozbiljno ne narušava kvaliteta života. Upravo je taj dio društva posljednjih mjeseci sve više pogođen ograničenjima interneta, inflacijom i padom kvalitete usluga.
Stanovnici velikih gradova poput Moskve i Sankt Peterburga godinama su živjeli moderan i digitalno povezan život, često usporediv s velikim europskim gradovima. Zato se sve češće pojavljuje otpor prema scenariju u kojem bi Rusija, zbog kontrole nad Donbasom, postala izoliranija i zatvorenija država.
Moguć je dugotrajan zamrznuti sukob
Unatoč rastućem nezadovoljstvu, procjene govore da Rusiji trenutno ne prijeti scenarij poput revolucija iz 1917. ili 1991. godine. Zemlja nije suočena s gospodarskim slomom ni glađu, zbog čega se velika pobuna smatra malo vjerojatnom.
Ipak, gubitak dijela društvene podrške i eventualan nepovoljan razvoj rata mogli bi izazvati politička previranja unutar elite i novo preslagivanje odnosa u Kremlju.
Istodobno, sve je više procjena da bi rat mogao završiti zamrznutim sukobom ili dugotrajnim ratom niskog intenziteta. Trenutačna situacija na bojišnici uglavnom onemogućava velike prodore obje strane, dok bi nove velike ofenzive zahtijevale žrtve koje bi mogle dodatno ugroziti unutarnju stabilnost i Rusije i Ukrajine.
