Posjet Donalda Trumpa Kini trebao je pokazati snagu Washingtona, ali nakon sastanka s kineskim vrhom svijet je dobio sasvim drukčiju poruku. Umjesto konkretnih dogovora stigla su upozorenja o mogućem sukobu, nove napetosti oko Tajvana i još dublje podjele oko Ukrajine i Irana.
Dok je američki predsjednik Donald Trump javno govorio o “povijesnom summitu”, iz Pekinga je stigla poruka koja je snažno odjeknula međunarodnom scenom. Kineski predsjednik nakon odlaska američke delegacije poručio je da bi pitanje Tajvana moglo dovesti do rata između SAD-a i NR Kine. Upravo je ta izjava zasjenila cijeli posjet i otvorila pitanje je li Washington uopće uspio ostvariti išta konkretno.
Iran i energenti bili su u središtu razgovora
Jedna od glavnih tema sastanka bila je situacija oko Irana. Prema dostupnim informacijama, Washington i Peking složili su se u protivljenju iranskom nuklearnom programu, a obje strane podržavaju slobodnu plovidbu kroz Hormuški tjesnac.
Trump je nakon razgovora izjavio da je Kina pokazala spremnost da ne opskrbljuje Iran oružjem te da postoji interes za kupnju američke nafte. S druge strane, kineska strana pozvala je na diplomatsko rješenje rata u Iranu.
Ipak, unatoč javnim izjavama, nikakvi konkretni sporazumi nisu predstavljeni. Nisu objavljeni novi dogovori koji bi mogli smiriti tržišta ili ublažiti energetsku krizu izazvanu ratom. Financijska tržišta također nisu pokazala znakove stabilizacije nakon sastanka u Pekingu.
Tajvan postao najveća točka sukoba
Najviše pažnje privukla je upravo tema Tajvana. Kinesko upozorenje o mogućem ratu protumačeno je kao jedna od najoštrijih poruka Pekinga posljednjih godina, posebno zato što kineski dužnosnici inače vrlo oprezno biraju riječi u javnim nastupima.
Trump je tijekom posjeta pokušao summit predstaviti kao veliki diplomatski uspjeh, no geopolitička stvarnost pokazala se mnogo složenijom. U Washingtonu se već mjesecima vodi politika jačanja Tajvana kroz rekordne isporuke oružja, čiji je cilj potencijalnu kinesku invaziju učiniti preskupom.
Prema procjenama koje se sve češće spominju u međunarodnim analizama, Trump je tijekom pregovora pokušao koristiti pitanje Tajvana kao sredstvo pritiska na Peking kako bi Kina napravila ustupke oko Irana. Upravo u tom kontekstu mnogi vide i kinesku reakciju nakon završetka sastanka.
Kina je američkoj strani, praktički, ponudila tek protokolarni sjaj i velike poslovne ugovore poput kupnje Boeingovih zrakoplova, ali bez ozbiljnijih geopolitičkih ustupaka.
Ukrajina ostaje izvan kineskog mirovnog plana
Na sastanku se razgovaralo i o ratu u Ukrajini. Trump nije iznio konkretan plan, osim tvrdnje da je i Peking zainteresiran za što skoriji završetak sukoba.
Ipak, uključivanje Kine u pregovore i dalje djeluje malo vjerojatno. SAD ne želi da Peking dobije važnu ulogu u mirovnom procesu, a sličan rezerviran stav postoji i prema europskom sudjelovanju.
Kina posljednjih godina ima snažan utjecaj na Moskvu, ali ta povezanost istodobno stvara i veliku međusobnu ovisnost. Peking je dodatno vezan uz Rusiju zbog energetike, posebno nakon zaoštravanja globalnih sukoba i pritisaka na zemlje koje surađuju s Kinom.
Istodobno, kineska industrija ostvaruje značajan profit od prodaje dronova i dijelova i Rusiji i Ukrajini. Zbog toga se procjenjuje da Peking nema ozbiljan interes riskirati postojeće energetske i trgovinske aranžmane radi diplomatskih bodova na Zapadu.
Posebno je važno i to što SAD posljednjih godinu dana vodi politiku koja Kini otežava pristup ključnim energetskim pravcima. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca i događaji u Venezueli dio su šire strategije pritiska na kineski uvoz energenata.
Washington pokušava odvojiti Moskvu od Pekinga
Američka politika prema Kremlju posljednjih mjeseci ide u smjeru pokušaja udaljavanja Rusije od Kine. U Washingtonu se Kina sve otvorenije promatra kao glavna prijetnja američkoj globalnoj dominaciji, zbog čega položaj Moskve postaje iznimno važan.
Trump je još na početku mandata pokušavao popraviti odnose s Kremljom, a važan trenutak bio je sastanak u Anchorageu, kada je postavljen okvir mogućeg mirovnog sporazuma na koji se ruska strana i danas neformalno poziva.
Iako Kina ima dugogodišnje veze s Ukrajinom, uključujući sigurnosni sporazum iz 2013. godine, te je prije rata bila njezin najveći vanjskotrgovinski partner, procjene govore da se Peking neće aktivno uključiti u završavanje rata.
Razlog je jednostavan. Kina trenutačno nema dovoljno jak motiv da ugrozi stabilne energetske odnose s Rusijom i profit od trgovine kako bi dobila diplomatske ustupke Zapada, osobito u trenutku kada SAD dodatno zaoštrava odnose oko Tajvana.
Trump je u Peking stigao slabiji nego prije
Za razliku od početka mandata, kada je Trump agresivno uvodio carine i nastupao iz pozicije snage, ovaj put u Kinu je stigao pod puno većim pritiskom.
Rat u Iranu dodatno opterećuje američke resurse i stvara nepovjerenje među saveznicima Washingtona. Istodobno, američka administracija pokušava održati globalni utjecaj kroz pritisak na protivnike, ali i kroz sve češće korištenje saveznika kao pregovaračkih poluga.
Tajvan je tako, prema mnogim procjenama, od saveznika postao instrument pritiska na Peking. Slična logika, smatraju brojni analitičari, primjenjuje se i na Ukrajinu.
Posjet Donalda Trumpa Kini zato nije donio veliko približavanje dviju sila. Naprotiv, dodatno je pokazao koliko su odnosi Washingtona i Pekinga opterećeni sukobima interesa, energetskim pritiscima i borbom za globalni utjecaj.
