Smrt u pritvorskoj ćeliji zatvorila jedno od najmračnijih poglavlja posljednjih godina
Leđiba Ravlić, osuđena na 45 godina zatvora zbog teškog ubojstva svoje snahe Nermine Krajine, preminula je u Kazneno-popravnom zavodu na Igmanu. Vijest dolazi manje od dvije godine nakon zločina koji je potresao Sarajevo i izazvao snažne reakcije javnosti.
Prema dostupnim informacijama, Leđiba Ravlić, rođena 1948. godine, preminula je 12. lipnja 2026. godine u jutarnjim satima u pritvorskoj ćeliji KPZ-a Sarajevo na Igmanu.
Direktor ustanove Munib Isaković izjavio je za Klix.ba:
“U petak, 12. lipnja 2026. godine, u jutarnjim satima u pritvorskoj ćeliji KPZ-a Sarajevo na Igmanu preminula je pritvorenica Leđiba Ravlić, rođena 1948. godine. Dana 8. lipnja prebačena je iz KPZ-a Zenica u KPZ Sarajevo vozilom hitne pomoći jer je bila u teškom zdravstvenom stanju i nepokretna.”
Dodao je kako je bila smještena u ćeliji s još dvije osobe te da je njezinu smrt potvrdila hitna medicinska služba.
Policija i tužiteljstvo odmah uključeni u postupanje
Nakon smrti zatvorenice o slučaju je obaviještena Policijska uprava Ilidža, koja je informirala dežurnog tužitelja Županijskog tužiteljstva u Sarajevu.
Očevid je obavljen istoga dana, a službeno je utvrđeno da je uzrok smrti prirodna smrt.
Smrt Leđibe Ravlić ponovno je u fokus javnosti vratila slučaj koji je obilježio crnu kroniku Bosne i Hercegovine tijekom 2024. godine.
Ubojstvo koje je šokiralo Sarajevo
Leđiba Ravlić i njezin sin Goran Ravlić osuđeni su na po 45 godina zatvora zbog ubojstva Goranove supruge Nermine Krajine.
Prema navodima optužnice, zlostavljanje je trajalo od polovice svibnja do 28. lipnja 2024. godine u stanu u sarajevskom naselju Pofalići.
Žrtva je, prema optužnici, bila izolirana od vanjskog svijeta. Uništen joj je mobitel, a izlazak iz stana bio joj je zabranjen.
U optužnici je navedeno:
“Izgladnjivali su je, šišali, čupali joj kosu, vezali ruke kako ne bi mogla pružiti otpor. Seksualno su je zlostavljali i nanijeli više od 100 ozljeda, uključujući ugrize, opekotine, lomove i ozljede u području genitalija. Od nanesenih ozljeda je preminula.”
Nakon smrti Nermine Krajine, njezino je tijelo danima ostalo u stanu. Kako bi prikrili neugodne mirise, koristili su osvježivače prostora i mirisne svijeće.
Planirali prikriti tragove zločina
U pokušaju prikrivanja zločina kontaktiran je Latif Jašarević, koji je pristao pomoći.
Prema sudskim navodima, po nalogu Leđibe Ravlić kupovani su sjekira, pila, noževi, plastične kutije za održavanje temperature, patrone amonijaka za prijenosne hladnjake, stroj za mljevenje mesa, ljepljive trake, vreće za smeće, zaštitna oprema i sredstva za čišćenje.
Plan je bio raskomadati tijelo žrtve.
Sutkinja Kantonalnog suda u Sarajevu Melika Murtezić tijekom postupka je izjavila:
“Goran je i sam priznao da stroj za mljevenje mesa nije upotrijebio jer ga nije znao koristiti”
Latif Jašarević priznao je krivnju te je prihvatio sporazum prema kojem je osuđen na godinu i deset mjeseci zatvora.
Potresno svjedočenje Gorana Ravlića
Tijekom suđenja Goran Ravlić govorio je o svom odnosu s obitelji, zdravstvenim problemima i okolnostima koje su prethodile zločinu.
Potvrdio je da je ranije bio procesuiran u Zagrebu nakon što je pretukao majku. Naveo je da je tada proglašen neuračunljivim te da je ukupno četiri godine proveo u dvije bolnice.
Govoreći o svom psihičkom stanju, izjavio je:
“Imao sam osjećaj da kiselina teče niz plafon, da su se majka i susjed urotili protiv mene. Mislio sam da me žele politi kiselinom kako bih oslijepio.”
Dodao je kako je vjerovao da ga ljudi žele ubiti te da je bio uvjeren da se susjed skriva u stanu.
Tijekom iskaza rekao je i:
“Bio sam uvjeren da vara mog oca i da mi žele nauditi. Tražio sam ljude po kući, čak sam lampom provjeravao ispod stola.”
Govoreći o sebi, tvrdio je da posjeduje posebne sposobnosti:
“Često mi se javlja osjećaj da mogu predvidjeti događaje. Predvidio sam potres u Turskoj. Mogu komunicirati s Bogom”
Nakon što je ponovno stupio u kontakt s Nerminom putem Facebooka, njih dvoje vjenčali su se u prosincu 2023. godine. Kasnije su uslijedili sukobi, a priznao je da ju je fizički napadao te joj jednom prilikom slomio ruku.
Prisjećajući se dana ubojstva, opisao je posljednje trenutke života svoje supruge.
“Ujutro sam se probudio uznemiren. Udario sam je nogom u prsa dok je ležala. Počela je teško disati, vrištao sam i zvao majku. Pokušali smo joj pomoći, polili smo je vodom. Kasnije je opet počela teško disati.”
Prema njegovim riječima, posljednje riječi koje mu je Nermina uputila bile su:
“Rekla je: ‘Neka me moj Goran zagrli’”
Nakon toga, tvrdio je da je pokušao reanimaciju i pozvao pomoć, no Nermina Krajina je preminula.
