Nedaleko od obale južnog Brazila nalazi se otok Queimada Grande, poznat kao Otok zmija.
Otok zmija prostire se na 43 hektara, ovaj stjenoviti otok dom je između 2000 i 4000 izuzetno otrovnih zlatnih zmija kopljaša (Bothrops insularis), koje mogu narasti do 70 centimetara.
Otok se nalazi samo 30 kilometara od Sao Paula, a iz zraka izgleda kao raj. Bogata šuma, stjenovita obala i kristalno more. No, na otok ne smijete ni kročiti nogom jer, tvrde znanstvenici, ne postoji mjesto na Zemlji s većom koncentracijom zmija, prenosi Danas.rs.
Zmija je dobila ime po smeđe-žutoj boji kože i glave, koja ima oblik roda Bothrops, nazivaju je i zlatna zmija.
Zlatna zmija jedna je od najotrovnijih zmija na svijetu, daleko otrovnija od bilo koje pripadnice svoje vrste. Vjeruje se da je njegov otrov toliko snažan da može otopiti ljudsko meso i djeluje odmah.
Zmije su bile zarobljene na ovom grebenu prije otprilike 11 tisuća godina, na kraju posljednjeg ledenog doba, kada se razina mora podigla i odsjekla ih od kopna.
Na otoku ne žive sisavci, pa zmije nemaju prirodnih neprijatelja koji bi ograničili njihov broj, ali imaju i vrlo ograničen plijen.
Uz malo kopnenih životinja za lov, zmije su postale stručnjaci za hvatanje ptica koje posjećuju otok tijekom svoje godišnje selidbe.
Vjerojatno je zato njihov otrov tako jak, jer nemaju luksuz pustiti plijen da pobjegne.
Otrov zlatne kopljaste zmije brzo djeluje i uzrokuje niz užasnih simptoma, od zatajenja bubrega do unutarnjeg krvarenja i propadanja tkiva. Međutim, ova smrtonosna svojstva navela su neke istraživače da istraže upotrebu otrova u medicinske svrhe, poput liječenja bolesti srca i krvnih ugrušaka, a već se koristi u proizvodnji lijekova za snižavanje krvnog tlaka.
Osim hemotoksičnosti, njihov je otrov i neurotoksičan.
Simptomi trovanja uključuju oticanje i lokaliziranu bol, mučninu i povraćanje (krv), krv u mokraći, unutarnje krvarenje, zatajenje bubrega, krvarenje u mozgu i smrt.
Otok je, možda i očekivano, nenaseljen, a brazilska mornarica zabranila je pristup posjetiteljima. Iznimke su samo za znanstvenike i istraživačke timove. Dozvola podrazumijeva da s istraživačima ide liječnik i da svi nose zaštitna odijela.
Ova vrsta zmije je ugrožena, a pristup je zabranjen, što posjete otoku nekima čini još privlačnijim. Zbog toga postoji crno tržište za izlete na ovaj otok. Osim toga, otrov ove zmije vrlo je cijenjen na crnom tržištu pa otok često posjećuju krijumčari životinja.
Stanovnici na otoku Zmija
Otok je početkom 1900-ih bio dom nekolicini hrabrih stanovnika. Brinuli su o svjetioniku, no prema legendi, posljednje stanovnike, cijelu obitelj svjetioničara, ubile su zmije koje su u njihov dom ušle kroz prozor. Svjetionik je od tada automatiziran.
Još jedna strašna priča govori o ribaru čiji se brod nasukao na obalu otoka. Dok je pokušavao ubrati banane, zmije su ga skočile sa stabla. Dok je pokušavao pobjeći na obalu, navodno je ugrizen više od desetak puta.
Zlatne kopljaste zmije preferiraju šumovita područja gdje mogu loviti plijen. Neki procjenjuju da u šumama može biti čak jedna kopljasta zmija po kvadratnom metru.
Znanstvenici kažu da se njihov broj smanjuje zbog gubitka staništa, bolesti i ilegalnog lova.
Osim ove zmije otrovnice, na otoku živi još jedna vrsta zmije. Riječ je o puno manjoj, neotrovnoj zmiji poznatoj kao čegrtuša (Dipsas albifrons).
Dakle, ako se ikada nađete nasukani na otoku zmija, najbolje je izbjegavati šume i ostati na stjenovitim obalama, gdje je mala vjerojatnost da ćete susresti zlatnu zmiju.
No ako krenete u šumu, budite oprezni, jer zmija ima posvuda, kako na tlu tako i u gustim krošnjama.
Otrov ove zmije može ubiti za manje od sat vremena, iako je samo oko sedam posto ugriženih ljudi umrlo, uglavnom zahvaljujući brzoj reakciji mornarice koja uvijek patrolira ovim otokom.