Na popularnom forumu Reddit nedavno se razvila rasprava koja je privukla pozornost tisuća korisnika. Tema? Biste li danas izabrali isto zanimanje da možete ispočetka? Komentari koji su uslijedili otkrili su iskrene frustracije, životna razočaranja, ali i pokoju dozu humora – sve kroz prizmu svakodnevnog rada i (ne)isplativosti struke.
Jedan korisnik je iznio mišljenje koje se često ponavljalo: “Kad vidim koliko zarađuju majstori, osjećam se glupo što nisam upisao zanat.” Drugi je dodao: “Trošio sam godine na fakultet, a danas bih više zaradio da sam odmah uzeo lopatu u ruke.”
Teorija vs. praksa: Zanati u usponu
Posebno se isticala kritika usmjerenja prema humanističkim znanostima, koje mnogi korisnici danas doživljavaju kao nepraktične. “Završila sam humanistiku, a danas bih radije išla na nešto konkretno – strojarstvo, tehnologija, bilo što što se cijeni na tržištu”, napisala je jedna korisnica.
Zanatska zanimanja poput električara, vodoinstalatera, keramičara i bravara spominju se kao ‘zlatne karte’ suvremenog tržišta rada, osobito zbog visoke potražnje i dnevnih zarada koje nadmašuju prosječne plaće mnogih visokoobrazovanih.
Politika, medicina i pomorci – posebne kategorije
Jedan komentar izazvao je niz reakcija: “Upisao bih arhitekturu, ali i stranku – jer bez veze nema veze.” Ironija, ali i podsjetnik na stvarnost u kojoj stručnost često gubi bitku s političkim umrežavanjem.
Zdravstvo se također često spominjalo. Mnogi vide liječnike kao profesiju visoke plaće i društvenog statusa, no i sami korisnici priznaju da je romantiziranje profesije daleko od realnosti svakodnevnog rada u sustavu.
Zanimljivo je da su pomorci izazvali podijeljene reakcije. Neki su spominjali izolaciju i žrtvu obiteljskog života, dok su drugi s ponosom isticali da ne bi mijenjali ni minutu provedenog na moru. Jedan korisnik je istaknuo: “Znao sam od pete godine da želim biti pomorac. Imam snimku gdje to govorim.”
Idealizam vs. tržište rada
I dok neki ostaju vjerni pozivu i unatoč preprekama pronalaze zadovoljstvo u onome što rade, mnogi su priznali da bi, kad bi mogli birati ponovno, tražili spoj osobnog interesa i tržišne traženosti. “Voljela bih raditi ono što me zanima, ali u struci koja nudi sigurnost”, napisala je jedna korisnica.
Zaključak komentara bio je jasan: Struka bez financijske stabilnosti postaje teret, bez obzira na to koliko bila zanimljiva ili plemenita. Idealizam je vrijednost, ali pun hladnjak još je važniji.
