Profesor Ivan Dino Dogan s Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM) analizirao je za HRT niz aktualnih ekonomskih i geopolitičkih izazova, uključujući trgovinski sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, krizu unutar europskog bankarskog sustava, potencijalne valove otkaza te stanje s nacionalnom razvojnom strategijom u Hrvatskoj.
Trgovinski rat i potencijalni udar na SAD
Dogan je istaknuo kako se svijet nalazi usred trgovinskog i geopolitičkog rata, u kojem Kina koristi rijetke minerale kao moćno oružje. Peking je zabranio izvoz ključnih sirovina bez političkog odobrenja, što direktno pogađa SAD, koji više od 70 posto svojih potreba za tim resursima uvozi upravo iz Kine.
“Bez tih sirovina nema razvoja naprednih tehnologija ni vojne industrije u SAD-u”, naglasio je. Dodao je kako bi prodaja američkih državnih obveznica, kojih Kina posjeduje oko 800 milijardi dolara, mogla izazvati porast kamata i pogoršati stanje u američkom proračunu. “Najsiromašniji bi prvi osjetili posljedice“, upozorava Dogan.
Bankarski sektor pod pritiskom
Govoreći o stanju u europskim bankama, profesor smatra da bi potencijalna recesija mogla izazvati valove otkaza, osobito u sektorima koji su već izloženi automatizaciji i novim poslovnim modelima.
“U krizama se reže duboko. Menadžment se racionalizira, ukida se čitave odjele, a broj zaposlenika smanjuje pod izlikom učinkovitosti”, rekao je Dogan. Posebno su ugrožena radna mjesta u klasičnim poslovnicama, gdje su plaće često ispod 800 eura, dok višepozicionirani menadžeri zarađuju i do 20.000 eura mjesečno.
Napomenuo je da automatizacija i digitalizacija mijenjaju način rada u bankarskoj industriji. “Sve više bankovnih usluga obavlja se putem interneta, fizičke poslovnice postupno gube smisao”, rekao je.
Hrvatski resursi ostaju neiskorišteni
Dogan je izrazio nezadovoljstvo provedbom nacionalne razvojne strategije, posebno kada je riječ o gospodarenju prirodnim resursima. Naglasio je važnost pitke vode, gdje Hrvatska ima značajan potencijal.
“Treći smo po rezervama pitke vode u EU, ali to uopće ne znamo kapitalizirati. Hrvatska voda nije prisutna na globalnom tržištu, dok se voda iz Francuske prodaje diljem svijeta”, izjavio je.
Upozorio je i na nedostatak odgovornosti za provedbu strategije, podsjetivši da je dokument donesen 2021. godine. “Ciljevi su postavljeni do 2030., a sad smo već u 2025. Tko je odgovoran za ostvarenje ciljeva? Što smo konkretno napravili?“, pita se Dogan.
