Mnogi često zaboravljaju da osoba iza pulta ili blagajne nije robot, već stvaran čovjek – student, majka, otac, netko tko pokušava preživjeti mjesec s minimalcem, netko tko je možda imao težak dan, ali svejedno obavlja svoj posao. A sve što očekuje je osnovna pristojnost.
Na Redditu se nedavno pojavila objava koja je pokrenula stotine komentara ljudi koji rade u trgovinama, kioscima, kinima i sličnim uslužnim djelatnostima. Pitanje je bilo jednostavno: „Što vas najviše nervira kod ponašanja kupaca?“ Odgovori su se nizali – od apsurdnih situacija do svakodnevnih frustracija koje postupno troše živce.
Jedan od komentara koji je dobio veliki broj reakcija bio je:
“Najviše me izbaci iz takta kad mi bace novac na pult. Kao da nisam čovjek. Kao da sam nešto manje.”
Radnica u popularnom lancu drogerija opisala je kako su kupci većinom pristojni, no tijekom blagdana postaju nervozni i zahtjevni:
“Ajme, kako si to zamotala!”, “Možeš li to ljepše?”, “Nemoj u taj papir!” – sve to dok stoji red do izlaza. Neki čak traže da koristimo papire koje prodajemo, iako ih nisu kupili.”
U informatičkoj trgovini jedan prodavač se prisjeća pitanja koje mu je ostalo urezano u pamćenje:
“Prošao kraj mobitela i laptopa i pita: ‘Imate li gajbu piva?’”
Drugi dodaje:
“Kažu mi da je isti proizvod jeftiniji negdje drugdje. Pa super, idi tamo. Ne određujem ja cijene, samo radim svoj posao.”
Situacije se ne događaju samo u trgovinama. Djevojka koja radi u kinu doživjela je da je gost psovao jer nema sira na kokicama:
“Kao da sam ja odlučila da ga nema.”
Blagajnici ističu i svakodnevne situacije koje postaju kap u čaši:
- – Kupci koji ne kažu “dobar dan” ni “hvala”
- – Ignoriranje na pitanje “Trebate li vrećicu?”, pa kasnije optužbe da je nisu dobili
- – Ostavljanje pune košare nasred trgovine i jednostavno – odlazak
Radnica iz trgovine odjećom kaže da ju izluđuje kad ljudi:
- – Vraćaju robu zgužvanu ili naopako
- – Viču jer vrećica košta 10 centi
- – Na ljubazno “Trebate pomoć?” odgovaraju s “Nema meni pomoći.”
U konačnici, sve se svodi na jednostavan poziv na pristojnost. Ljudi koji nas uslužuju nisu krivi za manjak sira, cijene, vrećice ni sustave. Empatija ne košta ništa – a može promijeniti dan nekom tko stoji s druge strane pulta.
