Proročanstvo iz Vatikana tvrdi: Svijet nestaje 2027. godine?

Smrt pape Franje, potvrđena 21. travnja, potaknula je rasprave ne samo o njegovu nasljedniku, već i o drevnom dokumentu poznatom kao Proročanstvo papa, koji ponovno izaziva pozornost vjernika i znatiželjnika diljem svijeta. Prema tom tekstu, sljedeći papa bio bi posljednji – jer, navodno, kraj svijeta dolazi 2027. godine.

Dokument koji se pripisuje svetom Malahiju, irskom nadbiskupu iz 12. stoljeća, navodi niz od 112 papa, počevši s Celestinom II. 1143. godine. Posljednji na popisu je simbolično nazvan Petar Rimljanin, za kojeg se tvrdi da će voditi Crkvu kroz „mnoge nevolje“, dok se Rim – grad na sedam brežuljaka – ne bude uništen.

U trenutku žalosti za papom Franjom, koji je preminuo od posljedica moždanog udara u 88. godini, pogled javnosti okrenut je prema njegovu nasljedniku. No, upravo ta neizvjesnost ponovno aktualizira vjekovni tekst, prvi put javno objavljen 1595. godine, što izaziva sumnju u njegovu autentičnost.

Arnold Wion, benediktinski redovnik koji je „otkrio“ tekst, mnogima je sumnjiv kao mogući autor. Povjesničari smatraju da je tekst možda napisan retroaktivno, usklađujući prethodne pape s proročanskim opisima. Ipak, dokument i dalje fascinira mnoge, osobito zbog niza zagonetnih, ali intrigantnih podudarnosti.

Primjerice, papa Ivan Pavao II. povezuje se s rečenicom o „pomrčini sunca“ – i doista je rođen tijekom jedne. Papa Benedikt XVI. povezuje se s izrazom „Slava masline“, budući da su Olivetanci ogranak reda svetog Benedikta. No, kod pape Franje nema jasne poveznice s „Petrom Rimljaninom“, što dodatno otvara prostor za spekulacije.

Josh Canning, katolički kapelan iz Toronta, još je 2013. izjavio da ne vidi nikakvu stvarnu povezanost pape Franje s navodnim „posljednjim papom“. Osim toga, Katolička Crkva ne priznaje Proročanstvo papa kao autentičan ili služben dokument. U konačnici, Biblija jasno kaže: “O tom danu i času nitko ne zna…” (Matej 24:36).

Unatoč tome, tekst i dalje izaziva interes javnosti, posebno u trenucima promjena unutar Crkve. Iako većina teologa i povjesničara upozorava na sumnjivu autentičnost, tajnovitost i simbolika ostaju magnet za pažnju – i u vremenu nakon smrti jednog pape i uoči izbora drugog.