Dodatak na mirovinu u Hrvatskoj uveden je kao oblik dodatne financijske podrške određenim skupinama umirovljenika, a uređuje se Zakonom o mirovinskom osiguranju (ZOMO). Cilj je sustava osigurati pravedniju raspodjelu državnih sredstava unutar mirovinskog sustava, uz jasno određene uvjete i ograničenja.
Tko ima pravo na dodatak?
Pravo na dodatak ostvaruju korisnici mirovina priznatih prema člancima 74. do 81. i 184. ZOMO-a, uključujući i one čije su mirovine ostvarene putem međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, ali isključivo prema ZOMO-u.
Dodatno pravo ostvaruju i redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) ako su otišli u mirovinu nakon 26. prosinca 2002., pod uvjetom da im je mirovina određena prema ZOMO-u i da je manja od najviše mirovine u sustavu.
Od 1. siječnja 2019. godine, pravo na dodatak prošireno je na:
- – korisnike starosne, prijevremene starosne i invalidske osnovne mirovine iz sustava generacijske solidarnosti,
- – članove obitelji koji ostvaruju obiteljsku mirovinu u visini osnovne mirovine u sustavu individualne kapitalizirane štednje,
- – korisnike osnovne mirovine određene između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2018.
Za korisnike mirovine prema članku 91. stavcima 1. i 2. ZOMO-a, dodatak se obračunava kao 27 % iznosa mirovine ostvarene za radni staž nakon 1. siječnja 2002., pri čemu se koristi faktor osnovne mirovine ovisno o godini kada je pravo na mirovinu stečeno.
Od 1. siječnja 2024., prema novim zakonskim izmjenama, dodatak se za korisnike osnovne mirovine u sustavu generacijske solidarnosti izračunava kao 27 % mjesečne osnovne mirovine.
Tko nema pravo na dodatak?
Dodatak nije predviđen za:
- – korisnike obiteljske mirovine priznate nakon 1. siječnja 1999. prema propisima važećim do kraja 1998.,
- – korisnike najviših ili najnižih mirovina,
- – one koji su mirovinu ostvarili prema posebnim propisima po povoljnijim uvjetima (npr. branitelji, saborski zastupnici i sl.).
Ovakav sustav dodatka omogućava državi da ciljano podupre ranjivije skupine umirovljenika, a istovremeno zadrži financijsku održivost mirovinskog sustava. Uz sve veći broj umirovljenika i rastuće troškove, ovakve mjere su ključne za očuvanje socijalne pravednosti.
