Sve veći broj obrazovnih ustanova odlučuje se za uklanjanje analognih satova iz učionica jer mnogi učenici više ne znaju točno očitati vrijeme na klasičnim brojčanicima.
U nekim školama u Velikoj Britaniji analogni satovi zamijenjeni su digitalnim prikazima nakon što su se učenici, osobito oni koji polažu GCSE i A-level ispite, požalili da ne razumiju prikaz vremena na kazaljkama, što im dodatno povećava stres u ispitnim situacijama.
Prema nastavnim planovima, djeca bi trebala naučiti čitati vrijeme na analognom satu do navršene sedme godine. Ipak, čini se da ta vještina brzo blijedi jer ju u svakodnevnom životu sve rjeđe koriste.
Utjecaj tehnologije
Ravnatelji i nastavnici sve ćešće istu pojavu povezuju s širokom prisutnošću pametnih telefona i digitalnih uređaja. Glavni tajnik Udruge ravnatelja škola i koledža, Geoff Barton, izjavio je kako je jasno da se dio škola odlučuje na digitalne satove jer su djeca odrasla u digitalnom okruženju i analognim satovima jednostavno nisu izložena dovoljno.
“To je realnost suvremenog života”, rekao je Barton. “Promjene u tehnologiji oblikuju svakodnevicu današnjih generacija.”
Stres dodatno otežava ispite
Zamjenik glavnog tajnika iste udruge, Malcolm Trobe, naglasio je da su ispiti već dovoljno stresni te da nedostatak razumijevanja klasičnog sata samo dodatno komplicira situaciju. “Današnja djeca nisu toliko navikla na kazaljke, već na digitalni prikaz vremena na mobitelima, tabletima i drugim ekranima”, pojasnio je.
Unatoč ovim promjenama u praksi, u britanskom nacionalnom kurikulumu i dalje se nalazi učenje klasičnog mjerenja vremena, uključujući prepoznavanje punih sati, pola sata te razumijevanje izraza vezanih uz vrijeme.
Gubi li se osnovna vještina?
Neki edukatori upozoravaju da bi se uklanjanjem analognih satova iz učionica moglo dodatno pogoršati poznavanje osnovnih vremenskih koncepata. Osim što djeca ne čitaju vrijeme, slabije razumiju i izraze poput “za pet do pet” ili “pola sedam”.
Iako će digitalni satovi zasigurno ostati standard u budućnosti, struka se pita treba li u potpunosti zanemariti klasično poznavanje vremena, ili ga i dalje njegovati kao osnovnu vještinu, posebno u ranim godinama obrazovanja.
