Krhotine se još sliježu nakon velikog američkog napada na iranska postrojenja za nuklearno oružje. Operacija Midnight Hammer, u kombinaciji s prethodnim izraelskim zračnim udarima, pokazala je značajne slabosti ruskih protuzračnih sustava.
Kako navodi Hamish de Bretton-Gordon, bivši zapovjednik Združene kemijske, biološke, radiološke i nuklearne pukovnije britanske vojske, ovi događaji ozbiljno potresaju temelje ruske vojne strategije.
Ranjivost ruskih sustava sve očitija
Jedna od ključnih činjenica, ističe de Bretton-Gordon, jest da izraelski borbeni zrakoplovi već neko vrijeme nesmetano operiraju unutar iranskog zračnog prostora.
Sada je veliki američki udarni paket — uključujući sedam B-2 bombardera, 75 krstarećih projektila i niz drugih letjelica — stigao do ciljeva i precizno isporučio 14 teških bombi bez većeg otpora iranske protuzračne obrane.
Važno je naglasiti da se iranski sustavi temelje upravo na ruskim S-300 raketnim sustavima, kao i na ruskoj vojnoj doktrini.
Ovakav ishod zasigurno zabrinjava Kremlj, poručuje de Bretton-Gordon.
Razlika između ukrajinskog i bliskoistočnog bojišta
Situacija u Ukrajini znatno je drugačija. Ondje ni jedna ni druga strana ne kontrolira potpuno zračni prostor.
Kako kažu britanski vojnici, u zraku dominiraju tzv. “probijači oblaka” — raketne snage koje onemogućuju sigurno djelovanje borbenih aviona.
Rusi koriste bombe s kliznim dometom i krstareće projektile, dok Ukrajina uzvraća pomoću dronova i ograničenog broja zapadnih projektila dugog dometa.
Za razliku od uspješnih izraelskih operacija, u Ukrajini je suzbijanje neprijateljske protuzračne obrane i dalje teško izvedivo.
No primjer Bliskog istoka pokazuje da je to moguće, barem kada su u pitanju dobro opremljene zapadne sile protiv ruskih sustava — i to je ono što, kako tvrdi autor, izaziva strah kod Putina.
S-400 i S-500 — stvarnost ili mit?
Iako je Rusija posljednjih godina prešla na moderniji S-400 sustav, a ponegdje čak koristi i S-500, stručnjaci ističu da je S-400 tek nadogradnja S-300, dok je S-500 sustav i dalje u velikoj mjeri nedokazana tehnologija.
Prema de Bretton-Gordonu, Putin i njegovi generali sada su svjesni da bi njihova protuzračna obrana mogla biti lako neutralizirana ukoliko bi Ukrajinci, uz podršku NATO-a, dobili odgovarajuće zapadno oružje.
Briga za vlastitu sigurnost
Autor ističe i poznatu činjenicu — rusko vodstvo nije osobito zabrinuto za vlastite vojnike, što dokazuje više od milijun poginulih i ranjenih ruskih vojnika u Ukrajini.
No jedno je sigurno — Putin i njegov najuži krug ittekako brinu za vlastitu sigurnost.
Primjer tome su snažne američke i izraelske obavještajne mreže u Iranu, koje su omogućile precizne udare na ključne ciljeve i nuklearne znanstvenike.
Kremaljski vrh je zasigurno uznemiren spoznajom da Ukrajina posjeduje sličan doseg unutar ruskog teritorija.
Dodatno, Operacija Spider’s Web, tijekom koje je ruska strateška zračna flota više puta desetkovana, potvrđuje ovu prijetnju.
Američka vojna nadmoć
Zaključno, de Bretton-Gordon tvrdi da je danas američka vojna moć nad ruskim snagama jasna.
Ako bi, primjerice, Trump odlučio opremiti Ukrajinu istim sustavima kakve koristi Izrael, Rusija bi mogla biti suočena s ozbiljnim porazom.
Nada je, zaključuje autor, da bi Trump, osnažen ovim uspjehom, mogao iskoristiti demonstraciju snage za diplomatski pritisak na Putina.
Ako u tome uspije, možda će zaista zaslužiti i Nobelovu nagradu za mir koju često spominje.
