Predsjednik Zoran Milanović našao se na udaru Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa – i to zbog, pazite sad, 530 eura kazne. Razlog? U imovinskoj kartici za 2023. nisu bili uneseni svi podaci o primanjima njegove supruge. Država je, dakle, još jednom demonstrirala svoju moć: strogoća na papiru, simbolika u stvarnosti.
Što je „falilo“?
Milanović je naveo da supruga Sanja prosječno mjesečno zarađuje 1.292 eura s Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Podaci Porezne uprave pokazuju da je iznos bio viši – oko 1.635 eura mjesečno (ukupno 19.624 eura godišnje). Uz to, u kartici nije bilo navedeno 796 eura isplaćenih od HZJZ-a. Nije riječ o skrivenim vilama ni tajnim fondovima – par stotina eura tamo, par stotina vamo – taman dovoljno da birokracija dobije svoj veliki trenutak.
Greška ispravljena – „pravda“ odrađena
Nakon upozorenja, podaci su promptno ispravljeni i do kraja listopada 2024. kartica usklađena. Sustav zadovoljan? Ne sasvim. Kazna ostaje – jer „zakon je zakon“. I tu dolazimo do apsurda: kada je suština riješena, forma traži svoje. Kao da je cijela vježba služila samo tome da se uredno popuni obrazac i naplati ulaznica za izlaz iz birokratskog labirinta.
Kazna koja više liči na skeč nego na sankciju
Povjerenstvo naglašava da Milanović „dugo obnaša visoke funkcije“ pa bi trebao znati popuniti karticu. Podsjećaju i na 2017., kada je dobio opomenu zbog nespojivih funkcija. Sve to zvuči autoritativno – do trenutka kada vidite iznos: 530 eura. Dovoljno da upadne u vijesti, premalo da itko povjeruje da je riječ o „udaru“. Za prosječnog građanina to je mjesec režija; za predsjednika države – simbolična karbonska kopija strogoće.
Drugim riječima, treniranje strogoće: pokaži da možeš, ne zato što treba, nego zato što pravilnik to voli. Beskorisna pravila nisu tu da poprave stvarnost, nego da stvarnost klekne pred rubriku.
A smisao?
Povjerenstvo priznaje da je kartica brzo ispravljena i da se radi o manjem iznosu. No, „kazna mora biti izrečena“ – makar smiješna cifra. Ako je cilj transparentnost, ona je postignuta onog trenutka kada su podaci ažurirani. Sve poslije toga ostavlja dojam administrativne predstave u kojoj publika plješće pravilima, a suština zijeva.
Teško je ne zaključiti: ovo je manje priča o prikrivanju, a više o ritualu. Forma je pobijedila sadržaj, a 530 eura postalo je ulaznica u još jednu epizodu serijala „Sustav je radio svoj posao“. Za koga i s kojom svrhom – to je već rubrika koju nitko ne popunjava.
