Bio je idol nacije, legenda Galatasaraya i turske reprezentacije, čovjek koji je zabijao golove na najvećim svjetskim natjecanjima. Danas, više od dva desetljeća nakon što je Turskoj donio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 2002., Hakan Şükür preživljava vozeći Uber u Sjedinjenim Američkim Državama.
Njegova priča simbol je surove političke realnosti i sudbine čovjeka koji je iznenada od heroja postao – izopćenik.
Početak kraja: sukob s Erdoganom
Nakon završetka blistave sportske karijere, Şükür se odlučio okušati u politici. Ubrzo je došao u sukob s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, čiji je režim, kako tvrdi, uništio njegov život.
„Sve su mi uzeli, oca uhitili, obitelj protjerali…“, rekao je Şükür u više navrata tijekom svojih javnih nastupa.
Povezanost s Gulenom i progoni
Godine 2016., kada se povezao s muslimanskim klerikom Fethullahom Gülenom, kojeg turske vlasti smatraju glavnim ideologom neuspjelog državnog udara, počela je prava drama.
„Tu su počela neprijateljstva. Gađali su kamenjem butik koji je vodila žena, djecu su mi maltretirali na ulici“, ispričao je Şükür.
Nakon njegovih javnih istupa počele su pristizati prijetnje. U Turskoj su mu zatvorili oca, konfiscirali imovinu, a njemu samome ostala je jedina opcija – bijeg iz domovine.
Život u egzilu
Napuštanje Turske značilo je i potpunu promjenu života. Po dolasku u SAD pokušao se baviti ugostiteljstvom, ali nije uspio opstati na tržištu. Na kraju se zaposlio kao vozač Ubera i pronašao jedini način da preživi.
„Erdogan mi je sve uzeo, oduzeli su mi pravo da budem slobodan, pravo na izražavanje bez posljedica, pravo na rad“, izjavio je u razgovoru za svjetske medije.
Što kaže o optužbama?
Şükür i dalje negira bilo kakvu ulogu u pokušaju državnog udara. „Nitko nije uspio objasniti kakva je bila moja uloga u tom državnom udaru. Nikad nisam napravio bilo što protiv zakona, nisam izdajnik niti terorist. Možda sam protivnik ovog režima, ali nisam neprijatelj države niti turskog naroda, volim svoju zemlju“, izjavio je za njemački Welt am Sonntag.
Unatoč svemu, u svoju zemlju ne smije se vratiti. Tamo je, kako tvrde njegovi prijatelji i simpatizeri, „opasno i spominjati njegovo ime“.
