U emisiji HRT-ov “Studio 4” saborski zastupnici Dalija Orešković i Hrvoje Zekanović suočili su suprotstavljene poglede o nekoliko tema koje već mjesecima izazivaju žuč u javnosti: povratak vojnog roka, ideološki prijepori u školstvu i priznanje Palestine. Emisija je, bez suvišnog patosa, otvorila ključno pitanje: što je stvarni učinak najavljenih politika, a što političko brendiranje?
Vojni rok: kratka obuka ili promašena investicija?
Hrvatska nakon 17 godina vraća dvomjesečnu obveznu vojnu obuku, a prvi pozivi očekuju se krajem ove ili početkom iduće godine. Rasprava je odmah skrenula na učinkovitost i suvremenost takvog modela.
Orešković upozorava da kratka obuka neće bitno promijeniti stanje na terenu te naglašava presudan utjecaj tehnologije:
“Sve se više ratuje s dronovima, Ukrajina to pokazuje. To je način gdje sami vojnici nisu toliko presudni i bitan faktor. Sklona sam profesionalnoj vojnoj obuci, profesionalne vojske i tome da jačamo međunarodne saveze kako u EU, tako i NATO-u.”
Zekanović poručuje da obuka neće biti anakrona, već prilagođena modernom bojištu:
“Kolegica Orešković očito ne zna da tim dronovima upravo upravljaju vojnici. I upravo će se na tome temeljiti obuka hrvatskih vojnika gdje će se najnovije tehnologije aplicirati u toj vojnoj obuci. Naravno i rukovanje oružjem tradicionalno, ali će fokus biti upravo na modernoj tehnologiji.”
Kontekst: Planirana dvomjesečna obuka znači brzu rotaciju i osnovne vještine za široku skupinu polaznika. Kritičari ističu da je vrijeme kratko, dok pristaše tvrde da je tehnološki fokus dovoljan za podizanje otpornosti.
Češki izbori i EU: političke lekcije iz Praga
Na parlamentarnim izborima u Češkoj pobijedio je Andrej Babiš.
Zekanović smatra da kurs prema EU-u ostaje stabilan:
“On je nekako po političkom mjestu možda najsličniji kolegici Orešković. To je nekako ta politička pozicija. To je nekakav populizam koji je sada došao u priliku doći na vlast. Ne vidim ja da će se nešto bitno promijeniti u odnosu prema EU.”
Orešković uzvraća oštrim povijesno-političkim argumentom prema HDZ-u:
“**Mislim da se gospodinu Zekanoviću sve pomiješalo u glavi. Ako ćemo govoriti o nekakvim sličnostima, možemo reći da današnji HDZ vuče svoje korijene iz komunističke partije. Njih 80.000 članova je u 90-ima promijenilo kapute, pa iz komunističke partije ušlo u HDZ.
I danas taj HDZ podržava Trumpa i njegove politike. Ja sam oduvijek bila na sasvim suprotnoj strani. S komunizmom nisam imala nikakve veze, niti ja, niti moji roditelji. Danas predstavljam jednu građansku, liberalnu opciju, proeuropski orijentiranu, koja želi vidjeti solidarnost u Europi i zaštitu temeljnih ljudskih prava.**”
Zdravstveni odgoj: program, procedure i riječi koje bole
U Zagrebu je održan prosvjed inicijative “Karte na stol” protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, uz tvrdnje da se program “uvodi iza zatvorenih vrata” i da uključuje LGBT ideologiju.
Orešković kritizira retoriku prosvjednika i naglašava sadržaj programa:
“Prosvjednici su govorili da se protive nekakvoj LGBT mafiji. Mislim da to nije primjeren način govora o toj temi i pokazuje da su ili motivirani strahovima ili su krajnje podinformirani, ili se u pozadini krije nešto čega ovog trenutka možda nismo niti svjesni.”
Dodaje da se kurikulum primarno bavi zdravim navikama, mentalnim zdravljem i prevencijom ovisnosti:
“Mislim da je primjereno mjesto da se škola bavi tim temama i da naše mlade educira kako živjeti zdravije i bolje. Tko to ne želi pohađati, slobodan je svoje vrijeme utrošiti na neki drugi način.”
Zekanović podsjeća na ranije evaluacije i roditeljske izbore:
“Tada su postojale dvije inicijative: lijeva, Forum za slobodu odgoja, i konzervativna, Grozdova. Kad se radila evaluacija, pokazalo se da lijevi program nije bio spreman. Kad se eksperimentalno uvodilo u škole, oko 90 posto roditelja izabralo je Grozdov program. Kasnije su i predavači iz lijevog programa uzimali naše materijale jer nisu bili spremni.”
Priznanje Palestine: kriteriji državnosti ili moralni imperativ?
Pitanje priznavanja Palestine otvorilo je najtvrđe razlike.
Zekanović tvrdi da uvjeti državnosti nisu ispunjeni:
“Ako bi htjeli priznati neku državu, što sada forsira ljevica, ta država mora imati narod, teritorij i vlast. Koliko ja znam, Europska unija je Hamas, koji je na vlasti u Gazi već 20 godina stavila na listu terorističkih organizacija. Dakle, nema dovoljno elemenata za priznavanje Palestine kao države.”
Orešković zauzima normativno-pravni stav i naglašava humanitarni aspekt:
“U Palestini se provodi genocid pred očima svijeta. Smatram da je stvar civilizacijskog samoodređenja svake države hoće li nepriznavanjem Palestine odobriti taj genocid ili će izreći svoj humanistički i civilizacijski stav, a istovremeno i stav prema međunarodnom pravu i konvencijama koje smo i mi kao Hrvatska potpisali.”
Dodaje i europski okvir:
“Treba reći da se Europska unija davno opredijelila za rješenje dviju država, a priznanje koje su u posljednje vrijeme donijele neke europske države značilo bi da razumijemo što se tamo događa i da ne zatvaramo oči pred humanitarnom katastrofom i genocidom.”
