U skladištu veledrogerije u Belgiji police su ove jeseni praznije nego lani. Slična je slika diljem Europske unije: nestašice lijekova sve su češće, a frustracija raste među ljekarnicima i pacijentima. Posljedice se osjećaju i u javnozdravstvenim uslugama, koje trpe dodatni pritisak zbog kašnjenja terapija i zamjenskih rješenja.
“Često istodobno postoji nestašica nekoliko desetaka lijekova, što nam uvelike otežava život“, rekao je Didier Ronsyn, ljekarnik iz Bruxellesa. Revizija EU-a prošlog mjeseca opisala je stanje kao „kroničnu glavobolju“ koja pogađa cijelu Uniju.
Prema Europskom revizorskom sudu (ECA), 27 država članica je između 2022. i 2024. prijavilo kritični nedostatak 136 lijekova – od antibiotika do terapija za srčani udar – situacije u kojima nema dostupne alternative. U 2024. Belgija je Europskoj agenciji za lijekove (EMA) prijavila najviše slučajeva, s više od desetak kritičnih.
Lanac opskrbe i ovisnost o Aziji
ECA kao uzrok navodi poremećaje u opskrbi i preveliku ovisnost Europe o Aziji za ključne komponente. Niže nabavne cijene pogoduju uvozu, pa azijski proizvođači danas pokrivaju oko 70 % aktivnih farmaceutskih sastojaka potrebnih EU-u, prema studiji citiranoj u izvješću. Posljedica su osjetljivi lanci opskrbe i češći zastoje čim dođe do prekida proizvodnje ili logistike.
Cijene, re-izvoz i “lokalne nestašice”
Na problem se nadovezuje i neučinkovitost unutarnjeg tržišta EU. “Najviše poziva zbog nestašica”, sažimaju veletrgovci svakodnevicu. Cijene se razlikuju po državama, jer svaka nacionalno pregovara s proizvođačima, objašnjava Olivier Delaere, izvršni direktor Febelca, distributera koji opskrbljuje oko 40 % belgijskih ljekarni.
Kao posljedica toga, proizvođači prioritetno šalju robe zemljama koje plaćaju više, a ograničavaju isporuke tamo gdje su cijene niže, kako bi spriječili preprodaju radi profita, kaže Delaere. Različita nacionalna odobrenja i pakiranja dodatno poskupljuju i kompliciraju unutarnju trgovinu, pa nastaju “lokalne nestašice” – lijek nedostaje u jednoj zemlji, a ima ga preko granice.
“To je sve veći problem”, rekao je. Od oko milijun poziva godišnje koje njegova tvrtka zaprimi, oko 70 % “usmjereno je isključivo na nestašicu lijekova”. “To je apsolutno kolosalno opterećenje i iscrpljivanje energije.”
Ljekarne i pacijenti: sve više vremena, sve manje lijeka
Prema PGEU-u, farmaceuti u EU-u su u 2024. u prosjeku trošili 11 sati tjedno na upravljanje nestašicama. Ronsyn opisuje kako izgleda dan u praksi: često provodi sat vremena dnevno “telefonirajući, provjeravajući informacije, šaljući pacijente ili ih zovući natrag kako bi im rekao da su im lijekovi stigli ili u određenim slučajevima da nisu” – nešto što se, kaže, u prošlosti nije događalo.
“Teško je i za pacijenta, koji bi mogao biti pomalo u strahu kada ne dobije svoje lijekove na vrijeme”, rekao je.
Što Bruxelles radi – i zašto ide sporo
Europska komisija je u ožujku predložila “zakon o kritičnim lijekovima” – paket kojim se potiče proizvodnja u EU-u i potiču države da se odmaknu od cijene kao glavnog kriterija pri javnoj nabavi. U srpnju je predstavljena i “strategija zaliha” za koordinirano skladištenje i bolju dostupnost lijekova i druge robe u krizama. Glasnogovornica komisije izjavila je da je Bruxelles uvjeren da će ovi i drugi nedavno predstavljeni prijedlozi “napraviti značajnu razliku” i “značajno pomoći u rješavanju problema”.
No, zakonodavni postupak je dug: o prijedlozima se pregovara s Europskim parlamentom i državama članicama. “Pokušavaju pronaći rješenja, ali to je uvijek vrlo sporo”, rekao je Ronsyn, čija ljekarna gleda na urede komisije. “Vjerojatno ćemo jednog dana stići tamo, ali zasad je komplicirano.”
Kome prvo treba pomoć?
Najviše problema ima s analgeticima poput paracetamola i ibuprofena, ali i s nekim antibioticima te salbutamolom (komercijalno Ventolin), gdje je kritična dostupnost povremeno posebno izražena. Ljekarnici upozoravaju da zamjene nisu uvijek opcija, osobito kod kritičnih stanja – što dodatno naglašava važnost stabilne proizvodnje i opskrbe u EU-u.
Kako izgleda “kritični nedostatak” u praksi
Regulatori „kritičnim“ označavaju situacije u kojima na tržištu nema odgovarajuće alternative – primjerice kad određena doza, oblik ili kombinacija djelatnih tvari ne može biti zamijenjena drugim lijekom. Tada ljekarne privremeno izdaju manje količine, vode liste za povratni poziv i češće kontaktiraju liječnike radi izmjene terapije, što dodatno optereti sustav i usporava pacijenta na putu do lijeka.
Zašto rješenja nisu jednostavna
Struka upozorava da se problemi ne mogu riješiti jednim propisom. Uz geopolitičke rizike i koncentraciju proizvodnje izvan EU-a, tu su i različiti nacionalni modeli određivanja cijena, kao i jezična i pakirna pravila koja onemogućuju brzo preusmjeravanje serija među državama. Dok se novi EU mehanizmi ne dogovore, u praksi presuđuju fleksibilne nabave, brže razmjene informacija i koordinacija skladišta među državama članicama.
Što poručuju ljekarne
Iz ljekarničke prakse stiže apel da se pacijenti ne opskrbljuju unaprijed i ne stvaraju zalihe, jer tako poteškoće postaju još izraženije. Najbolji savjet je na vrijeme obnoviti recepte, provjeriti stvarnu dostupnost i, kada je moguće, prihvatiti privremenu zamjenu uz preporuku liječnika. Ljekarnici ističu kako je komunikacija ključna – i s pacijentima i s dobavljačima.
Pogled unaprijed
Europske institucije tvrde da bi kombinacija poticaja za proizvodnju u EU-u, koordiniranih zaliha i manje oslanjanja na cijenu kao jedini kriterij trebala smanjiti učestalost nestašica. No dok reforme prolaze proceduru, svakodnevne operacije ostaju presudne: brza obavijest o prekidu isporuke, alternativne rute i pravodobna preraspodjela mogu napraviti razliku između na vrijeme podignute terapije i propuštenog liječenja.
