Na pročeljima zgrada, balkonima, garažama i unutar stanova ponovno se masovno pojavljuju smrdljivi martini. U urbanim sredinama sezona njihovog nagomilavanja postaje vrlo vidljiva tek u jesen, iako se tijekom proljeća kreću iz zimskih skloništa prema biljkama domaćinima.
Prema riječima Jožea Miklavca, voditelja odjela za zaštitu bilja na Poljoprivredno-šumarskom zavodu Maribor, u proljeće se smrdljivi martini iz svojih zimskih skrovišta presele u prirodu; u jesen, međutim, traže topla skrovišta unutar stambenih objekata.
Stručnjak za ratarstvo iz KGZ Ljubljana, Jernej Lončar, dodatno objašnjava: “U to vrijeme izlučuju posebne tvari – feromone – kojima se međusobno privlače i okupljaju u veće grupe. Kad bi prezimili pojedinačno, vjerojatno ne bi bili toliko uočljivi, ali kad ih se skupi po nekoliko desetaka, odmah upadaju u oči.”
Ove jeseni izvještaji iz različitih krajeva govore o pravo invaziji. Na Primorskom su se smrdljivi martini pojavili u većem broju nego prošle godine. “Isprva je ljeti izgledalo da će situacija biti bolja, no populacija se kasnije počela povećavati. Puno ih je i na područjima gdje ih ranije nije bilo,” kaže Mojca Rot, stručnjakinja za zaštitu bilja u Novi Gorica.
U Sloveniji su ti kukci počeli dolaziti u velikom broju od 2017. godine, proširivši se iz Italije do istočnih dijelova zemlje u samo dvije godine, navodi Rot. U gradskim su sredinama često vidljivi tek u jesen, ali poljoprivrednici imaju problema i tijekom ljeta: “Na Primorskom je bilo više štete na kruškama i jabukama. Ove godine se mnogo uzgaja i soja, pa je bilo štete i na toj kulturi,” dodaje.
Prema Lončaru, u Ljubljani je zabilježen veći broj mramornih smrdljivih martina nego ranijih godina. “Pojavljivali su se na svim kulturama — čak i na kukuruzu, gdje ih inače nema puno — posebno na povrću.” Također spominje rast domaćih vrsta: “Ove godine se previše razmnožio i domaći zeleni smrdljivac.”
Savjetnica Vesna Zalokar ističe porast u broju stjenica i u regijama koje su do sada bile manje pogođene: “Na Kozjanskom, njihov broj je jako porastao.” Dodaje da su u klopkama od kolovoza nadalje hvatane i ličinke, koje čine dodatnu štetu.
Mramorni smrdljivci su vrlo pokretni: u jednom danu mogu prijeći više od dva kilometra. Također se šire transportom — zavlače se u pukotine, palete, gajbice, kamione, i tako se prenose po regijama.
U Mariboru je ove godine zabilježen ne samo porast mramornih vrsta nego i domaćih. Miklavc kaže: “Mi smo oko dvije godine iza Primorske, ali sada se i na istoku zemlje već jako množe.” Najviše štete bilježe na breskvama, osobito u zaštićenim nasadima, gdje šteta može doseći do 70 %.
Na Dolenjskom se također primjećuje rast broja smrdljivaca, obje vrste, povezujući to s povoljnijim klimatskim uvjetima. Oni se u jesen sele u sunčane dijelove zgrada — najčešće ona pročelja sa sunčevim zrakama poslijepodne.
Što se tiče načina uklanjanja, stručnjaci savjetuju oprez. Lončar ističe da se smrdljive martine na otvorenom može tretirati insekticidnim sprejevima, no unaokolo stanova preporučuje se ručno uklanjanje: usisavanje ili pometanje, zatim stavljanje u vrećicu i zbrinjavanje. Rot napominje: “Važno je da ih se ne dira i ne gnječi jer tada ispuštaju neugodan miris.”
Njihove žlijezde na trbuhu izlučuju obrambene tvari kad se diraju. “Ako ga pustiš na miru — ne smrdi, ali čim ga se dotakne, počne zaudarati. Miris ostaje na ruci i teško se ispire,” upozorava Lončar. Oni uklonjeni ove jeseni neće izazvati probleme sljedeće proljeće, naglašava Rot.
Stjenice se hrane sisajući biljne sokove. Kod mramornog smrdljivca rilce je dovoljno jako da probije i tvrđe dijelove biljke. Može se hraniti s više od 300 biljnih vrsta, kaže Zalokar: “Posebno voli voće i povrće, dok domaće vrste vole i nekultivirane biljke.”
Na plodovima ubodi ostavljaju smeđe točke, a meso postaje plutasto i deformirano. Takvi plodovi, iako jestivi, nisu tržišno prihvatljivi. U usjevima krumpira oštećuju nadzemne dijelove, smanjuju hranjivu opskrbu gomoljima, što vodi ka manjem prinosu.
Kod zaštite usjeva, Rot navodi da je najbolja mjera fizička prepreka, poput mreža na nasadima. No to nije uvijek primjenjivo — kod kultura s kratkom vegetacijom teško je stalno premještati mreže. Golc upozorava da kod prekrivanja mrežom treba paziti na rizik od bolesti, jer se prskanja zahtijevaju periodički.
Neki voćari koriste velike klopke, no njihova učinkovitost je ograničena. Registrirani insekticidi slabije djeluju na odrasle jedinke; učinkovitije je prskati jajašca i ličinke, iako to uvodi dodatne troškove.
Prirodni neprijatelji, poput parazitoida Anastratus bifasciatus, pokazali su učinkovitost — ženka polaže jaja u jaja smrdljivaca, a ličinke ih uništavaju. Takve vrste mogu se puštati u prirodu, ali postoji izazov da predatorske populacije ostanu lokalno.
Zavodi za poljoprivredu i šumarstvo organiziraju edukacije i predavanja za proizvođače, kako bi informirali o najboljim metodama suzbijanja.
