Hrvatska energetska slika dobila je novi zamah. Nakon što je brod LNG Croatia stigao natrag u Omišalj iz turskog brodogradilišta, gdje je ugrađen novi modul za uplinjavanje, kapacitet terminala za ukapljeni prirodni plin značajno je povećan.
Prema službenim podacima Vlade Republike Hrvatske, maksimalni kapacitet LNG terminala na Krku sada iznosi 6,1 milijardu kubičnih metara plina godišnje, što je povećanje s prijašnjih 3,9 milijardi kubika. Ovaj iskorak, koji je djelomično financiran sredstvima iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti (NPOO), trebao bi dodatno ojačati energetsku neovisnost i sigurnost zemlje, ali i učvrstiti Hrvatsku kao regionalno energetsko čvorište.
HDZ: “Prestali smo biti ovisni o Putinovom plinu”
Na vijest o povratku LNG broda reagirao je HDZ, koji je na društvenim mrežama istaknuo da je riječ o strateškom projektu od nacionalne važnosti.
„Zahvaljujući LNG terminalu, Hrvatska je prestala biti ovisna o Putinovom plinu“, poručili su iz stranke, dodajući da terminal učvršćuje ne samo hrvatsku, nego i europsku energetsku sigurnost.
U objavi su podsjetili i na ranije protivljenje oporbe, posebno saborske zastupnice SDP-a Mirele Ahmetović, koja je u vrijeme gradnje terminala izjavila kako će se “baciti pod bager” kako bi spriječila projekt.
„SDP do danas nije objasnio zašto je kopao rukama i nogama protiv toga strateškog projekta“, poručuju iz HDZ-a, dodajući da je proširenje kapaciteta terminala dobra vijest za Hrvatsku, ali tužna za komesarku i njezinu partiju.
Energetska kriza i europska ovisnost
Vladina objava i HDZ-ova reakcija dolaze u trenutku kada se Europa i dalje suočava s posljedicama ruske agresije na Ukrajinu i energetskim previranjima koja su potaknula države članice EU-a na diverzifikaciju izvora opskrbe.
U tom kontekstu, Hrvatska je posljednjih godina znatno povećala ulaganja u energetske projekte – od plinovoda do infrastrukture za obnovljive izvore.
LNG terminal u Omišlju, koji je počeo s radom 2021. godine, pokazao se ključnim projektom za stabilnost regije. Zahvaljujući njemu, Hrvatska danas može izvoziti plin susjednim zemljama, čime dodatno jača svoj geopolitički položaj.
Političke podjele oko terminala
Iako je projekt sada široko prihvaćen, rasprave oko LNG terminala traju još od samih početaka.
Dio oporbe, uključujući SDP i neke zelene inicijative, upozoravao je na moguće ekološke rizike, dok su vladajući tvrdili da se radi o nužnoj i odgovornoj energetskoj odluci.
Saborska zastupnica Mirela Ahmetović bila je među najglasnijim kritičarima projekta. Njezina izjava o „bacanju pod bager“ postala je politički simbol otpora, ali i česta meta HDZ-ovih podsjećanja na oporbene promašaje.
Danas, kada se kapacitet terminala povećava, tema ponovno otvara pitanje političke dosljednosti i energetske strategije u vremenu kada Europa traži načine da smanji ovisnost o ruskim energentima.
Hrvatska kao energetski hub
S proširenjem kapaciteta, Hrvatska se sve više pozicionira kao energetski posrednik jugoistočne Europe.
„Želimo biti hub za susjedne zemlje kada je riječ o nafti, ali i LNG terminalu,“ izjavio je ranije premijer Andrej Plenković za CNN.
Zahvaljujući novim ulaganjima, terminal na Krku može sada pokriti gotovo dvije trećine hrvatskih potreba za plinom, uz mogućnost izvoza prema Sloveniji, Mađarskoj i BiH.
U kombinaciji s plinovodima koji se moderniziraju, Hrvatska postupno prelazi iz uvoznika u distributera energije, što je pozicija koju do prije nekoliko godina nije imala.
