Eurostat je, povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, objavio izvješće o riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u regijama EU-a za prošlu godinu. Slika je jasna: Unija jest bogata u prosjeku, ali ne i u detaljima.
Prema izvješću, više od petine stanovništva EU-a – 93,3 milijuna od 443 milijuna – nalazi se u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. Od 243 statističke regije (NUTS 2), 93 je iznad prosjeka EU-a od 21%.
Najvišu stopu bilježi Francuska Gvajana s 59,5%. Slijedi talijanska Kalabrija s 48,8%. Među pet najugroženijih su još Kampanija (43,5%), te španjolske enklave Melilla (44,5%) i Ceuta (42,2%). Karta siromaštva pritom jasno pokazuje regionalne kontraste i u Hrvatskoj.
Panonska Hrvatska nalazi se među regijama iznad prosjeka EU-a: 31% stanovnika u riziku je od siromaštva ili socijalne isključenosti, što je porast u odnosu na 28,6% iz 2021. Regija obuhvaća Vukovarsko-srijemsku, Brodsko-posavsku, Osječko-baranjsku, Požeško-slavonsku, Virovitičko-podravsku, Sisačko-moslavačku i Karlovačku županiju.
Od ostalih hrvatskih regija, Jadranska Hrvatska sa 22,9% kreće se oko prosjeka EU-a te statistički ulazi u razred 19,5–25%. Sjeverna Hrvatska ima 18,3%, a Grad Zagreb 11,1% i svrstava se među najbolje u EU-u. Prema DZS-u, 20% stanovnika Hrvatske živi u riziku od siromaštva, a stopa raste treću godinu zaredom.
Zagreb je među 26 regija s najnižim stopama rizika – ispod 12,5%. U toj su skupini i regije sjeverne i središnje Italije, uključujući autonomnu pokrajinu Bolzano s najnižom stopom u EU (6,6%), većina čeških regija, po tri regije u Austriji i Belgiji, dvije u Poljskoj (uključujući Varšavu), te regije glavnih gradova Rumunjske, Slovenije i Slovačke – Bukurešt, Ljubljana i Bratislava – zajedno s Srednjim Podunavljem u Mađarskoj.
Na suprotnom kraju, među 25 regija s najvišim stopama siromaštva prevladavaju Grčka (5 regija), Bugarska, Italija i Španjolska (po 4), Francuska i Rumunjska (po 3), a u društvu najranjivijih nalaze se i regija Bruxellesa te Bremen.
Izvješće napominje da je prostorni obrazac rizika stabilan, ali pojačan poskupljenjima. U istočnim članicama EU-a glavni gradovi u pravilu bilježe niži rizik od ostatka zemlje: u Bukureštu je stopa 12%, odnosno 2,3 postotna boda niža nego drugdje u Rumunjskoj. Navod iz izvješća glasi:
“Sličan obrazac uočen je u Slovačkoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Mađarskoj i Bugarskoj gdje je nacionalna stopa bila najmanje 50 posto veća nego u glavnom gradu”, stoji u objašnjenju Eurostata.
Kao ključan uzrok pojačanog rizika ističe se rast životnih troškova. Eurostat doslovno navodi:
“Neki od najbržih porasta cijena zabilježeni su za hranu i energente. Poskupljenje tih roba često nesrazmjerno utječe na najsiromašnije pojedince u društvu, jer oni imaju tendenciju izdvajati veći dio svog raspoloživog dohotka za te osnovne robe. Godišnja stopa inflacije u EU porasla je s 0,7 posto u 2020. na 9,2 posto do 2022. godine da bi u 2023. pala na 6,4 posto, a zatim lani na 2,6 posto”, piše u izvješću Eurostata.
Za Hrvatsku podaci potvrđuju uzorak tipičan za istočnu Europu: metropolis koncentrira zaposlenost, veće plaće i usluge, dok su depopulacija, neravnomjeran razvoj i slabija industrijska baza veći izazov u panonskim županijama. U praksi, promjene cijena hrane, energenata ili stanovanja u tim krajevima imaju razmjerno veći učinak na kućne proračune.
Na razini EU-a, razlike među regijama često odražavaju strukturu gospodarstva i demografiju. Područja s niskoplaćenim uslugama, starijom populacijom ili izraženom sezonalnosti rada imaju viši rizik, dok su regije sa snažnim industrijskim klasterima, IT-om, financijama i dobrim prometnim vezama obično otpornije.
U statističkom smislu, rizik od siromaštva mjeri se kombinirano – prema dohodku kućanstva, intenzitetu rada i materijalnoj i socijalnoj deprivaciji – pa jedan pokazatelj ne daje cijelu sliku. Ipak, današnji presjek jasno razlikuje metropolitanska središta od periferije.
Eurostat najavljuje ažuriranja karte u idućim ciklusima, dok DZS već bilježi kretanja: u Hrvatskoj 20% stanovnika živi u riziku, a trend je uzlazan treću godinu zaredom. U istom razdoblju Zagreb zadržava jednu od najnižih stopa u CEE-u, usporedivu s pojedinim zapadnoeuropskim metropolama.
Podsjetimo, pojedine regije s vrlo niskim rizikom – poput Bolzana – iznimke su zahvaljujući specifičnoj ekonomskoj strukturi i visokoj zaposlenosti, dok regije s visokim rizikom često nose dugotrajne strukturne probleme. Na drugom kraju ljestvice, francuski prekomorski teritoriji te jug Italije i Španjolske ostaju kronično ranjivi.
Objavljena karta siromaštva stoga služi kao precizan indikator za politike smanjenja regionalnih nejednakosti. Hrvatski primjer – jak Zagreb, stabilnija Sjeverna Hrvatska i osjetljivija Panonska Hrvatska – upućuje gdje ciljati ulaganja i kako planirati mjere čije će učinke potvrditi sljedeća Eurostatova ažuriranja.
