Na konferenciji za medije o američkim sankcijama NIS-u, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovno je neočekivano proširio dnevni red. Umjesto klasičnog energetskog brifinga, javnost je dobila još jednu epizodu u nizu političkih obračuna u kojima se, po dobro poznatom modelu, neprijatelji pojavljuju izvan Srbije – ili, prema njegovoj najnovijoj izjavi, izravno iz hrvatskih obavještajnih struktura.
Ovoga puta na meti se našao Domagoj Margetić, kojeg je Vučić proglasio “agentom hrvatske obavještajne agencije”, izjava koja je zvučala dovoljno ozbiljno da bi izazvala reakcije, ali i dovoljno filmski da bi se mogla zamijeniti za dijalog iz političkog trilera niskog budžeta.
“Hrvatski agent” i stativ koji mijenja tijek povijesti
U odgovoru na pitanje o optužbama vezanim uz tzv. “Sarajevski safari”, Vučić je iznio vlastitu rekonstrukciju događaja, začinjenu prepoznatljivom dozom teatralnosti.
“Pogledajte dobro onu snimku koju puštaju, na njoj se vidi da držim stativ od kamere. Samo pogledajte dobro.”
U zemlji u kojoj se politička retorika nerijetko oslanja na metafore, ovaj put stativ igra gotovo mitsku ulogu — rekvizit koji bi, prema predsjednikovoj interpretaciji, trebao razriješiti sve dileme. U retoričkom smislu, Vučić je ovime ponudio rijetko viđeni argument: opremu za snimanje kao alibi za optužbe o ratnim zločinima.
Što se tiče Margetića, Vučićeva izjava da je riječ o “hrvatskom agentu koji laže”, uklopljena je u njegovu širu naraciju o “kampanji protiv Srbije”, pa tako i novinar koji ga kritizira automatski dobiva ulogu stranog operativca. Subtilan podsjetnik da se granica između političke polemike i geopolitičke paranoje može preći neočekivano lako.
Šira naracija: od Srebrenice do Berlina
U svojoj izjavi Vučić tvrdi kako je i ranije bio meta “konstrukcija” koje su ga, kako kaže, nastojale povezati s događajima iz ratnog razdoblja:
“Sjećate se da su vodili postupak da sam bio u okolini Srebrenice gdje nikad nisam bio u to vrijeme. I to su službeno vodili postupak u Sarajevu dok nisu odustali.”
Predsjednik Srbije time je nastavio graditi sliku političara koji se neprestano nalazi pod udarom različitih centara moći, domaćih i stranih. Opis situacije gotovo da je dramaturški strukturiran — od navodne vile njegove kćeri u Berlinu, preko talijanskih tužitelja, pa sve do “stativa kao dokaza”.
U cijeloj priči, Margetić je spomenut kao ključna figura međunarodne zavjere, iako je u stvarnosti tek podnio kaznenu prijavu milanskom tužiteljstvu, a talijanska istraga — koja postoji — ionako se ne bavi Vučićem, nego neidentificiranim talijanskim državljanima.
Talijanska istraga: stvarni dokumenti i prenapuhane interpretacije
Istraga u Milanu fokusira se na snajperske napade tijekom opsade Sarajeva, temeljem dokumentacije pisca Ezia Gavazzenija te materijala bivše gradonačelnice Sarajeva Benjaminе Karić. Radi se o procesu koji traje godinama i koji se do sada vodio daleko od medijske pompe.
Vučićevo uvođenje ovog slučaja u domaći politički narativ otvara pitanje koristi li se međunarodnim pravnim postupcima kako bi ojačao vlastitu poziciju žrtve političkih napada. Činjenica da je istu temu povezao s energetskim sankcijama dodatno sugerira da se njegovi politički protivnici, u njegovoj interpretaciji, pojavljuju koordinirano — od Bruxellesa do Zagreba.
Geopolitika: kada se sve može uklopiti u jednu rečenicu
Vučić je sankcije NIS-u opisao kao “pritisak na Srbiju”, a optužbe oko “Sarajevskog safarija” kao njihov logičan nastavak. Sarajevska istraga, talijanski tužitelji, hrvatska obavještajna služba, ratna prošlost, energetska sigurnost i stativ od kamere — sve to u samo nekoliko minuta konferencije.
U ciničnoj interpretaciji, moglo bi se reći da malo koji regionalni lider uspije istovremeno povezati toliko različitih tema, a da pritom ostavi dojam kako među njima zaista vidi čvrstu logičku vezu. I dok javnost pokušava razdvojiti što je konkretna činjenica, što politički komentar, a što osobni dojam, jedno je sigurno: retoričke konstrukcije iz Beograda ponovno će biti predmet rasprava, analiza i barem nekoliko novih teorija koje će se širiti brže od stvarnih informacija.
