Nakon pada režima Nicolása Madura i američke vojne operacije u Venezueli, u fokus javnosti ponovno dolaze ranije izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa u kojima je otvoreno govorio o venezuelskoj nafti i američkom interesu za nju. U novim okolnostima, te izjave dobivaju dodatnu političku i geopolitičku težinu.
Već godinama je Venezuela u središtu međunarodnih napetosti, a njezina golema prirodna bogatstva, ponajprije nafta, često su se spominjala kao jedan od ključnih razloga pritisaka na vlast u Caracasu. Sada, nakon sloma dugogodišnje vlasti, postavlja se pitanje je li energetski interes bio samo dio retorike – ili stvarni motiv.
Trumpove poruke iz prošlosti: “Dobit ćemo svu tu naftu”
9 months before the 2024 election, Trump said he wanted Venezuela to collapse so he can take them over for oil, and now he's bombing Caracas on the first full moon of 2026. This was never about drugs. It was always about oil.pic.twitter.com/se7limfQDi
— Fifty Shades of Whey (@davenewworld_2) January 3, 2026
Još 2023. godine Donald Trump javno je govorio o Venezueli kao zemlji na rubu potpunog kolapsa. U jednom od tadašnjih istupa izjavio je:
“Kupujemo naftu iz Venezuele! Kada sam odlazio, Venezuela je bila spremna za kolaps. Preuzeli bismo je i dobili svu tu naftu.”
Izjava je tada izazvala snažne reakcije, no danas se ponovno citira u kontekstu nedavnih događaja. Trump je time jasno sugerirao da je promjena vlasti bila blizu, ali i da bi takav ishod donio izravnu kontrolu nad energetskim resursima.
U kasnijim nastupima Trump je bio još izravniji. Govoreći o nacionalizaciji naftne industrije početkom 2000-ih, rekao je:
“Uzeli su svu našu naftu ne tako davno i mi je želimo natrag. Ali su je uzeli. Ilegalno su je uzeli.”
Optužbe na račun režima i naglašavanje resursa
Takve izjave dolazile su u razdoblju kada je Trump redovito optuživao Madurovu vlast za korupciju, narko-krijumčarenje i gospodarsko urušavanje države. Istodobno je često isticao da Venezuela ima najveće potvrđene zalihe nafte na svijetu, koje su, prema njegovim riječima, protraćene zbog nesposobnosti i kriminala režima.
U Trumpovoj retorici, nafta nije bila samo ekonomski resurs, već strateški ulog. Naglašavao je da zemlja bogata energentima istodobno trpi nestašice goriva, struje i osnovnih životnih potrepština, što je koristio kao argument za nužnost političkih promjena.
Tvrdnje Caracasa: nafta kao stvarni cilj
S druge strane, Maduro i njegova vlast godinama su tvrdili da je pravi cilj američkog pritiska preuzimanje nacionalnog bogatstva, a ne borba za demokraciju ili ljudska prava. Istu tezu ranije je iznosio i njegov prethodnik Hugo Chávez, koji je Venezuelom upravljao od 2002. do 2013. godine.
U službenim obraćanjima iz Caracasa često se isticalo da je Venezuela meta zbog svoje energetske važnosti, osobito u kontekstu globalnih tržišta i sve veće konkurencije velikih sila.
Šira geopolitička slika
Pad Madura dolazi u trenutku pojačanih globalnih napetosti i strateškog nadmetanja SAD-a i Kine. U tom kontekstu, kontrola nad energetskim izvorima – osobito onima najvećima na svijetu – dobiva dodatnu težinu.
Trumpove ranije izjave sada se tumače kao dio dugoročne retorike i pritiska, u kojoj je nafta igrala važnu ulogu znatno prije same vojne intervencije. Koliki će stvarni utjecaj imati energetski interes u novoj fazi odnosa prema Venezueli, zasad ostaje nepoznato, dok se politička i sigurnosna situacija u zemlji i dalje razvija.
