Od 1. siječnja građanima je službeno omogućeno pravo na besplatan bankovni račun, no prve reakcije s terena pokazuju da se obećana mjera pretvara u ozbiljan izvor nezadovoljstva, osobito među umirovljenicima. Umjesto pojednostavljenja, mnogi tvrde da su dočekani nizom prepreka koje pravo čine teško ostvarivim ili potpuno nedostupnim.
Predsjednik Bloka umirovljenika zajedno (BUZ) Milivoj Špika upozorava da je već u prvim danima primjene vidljivo kako je stvarnost daleko od službenih najava, a cijeli proces opisuje kao “bankarski otpor i političku podvalu građanima”.
Prema njegovim riječima, građani pravo na besplatan račun mogu ostvariti isključivo osobnim dolaskom u banku. Digitalni zahtjevi, opunomoćenici ili punomoći – čak i one potpune i neograničene – u praksi se ne priznaju. Takav uvjet, upozorava, posebno pogađa nepokretne, bolesne i institucionalizirane osobe, kojima pravo formalno postoji, ali je u stvarnosti nedostižno.
„Ako ste nepokretni, bolesni ili smješteni u ustanovi, vaše pravo očito prestaje tamo gdje počinje zdrav razum“, stoji u priopćenju koje potpisuje Špika.
Ni osobni dolazak, tvrde iz BUZ-a, ne znači kraj problema. Građane tada dočekuje niz administrativnih prepreka, od dodatnih obrazaca do, kako navode, prikrivenih pokušaja obeshrabrivanja. Sve se to događa nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o usporedivosti naknada, čija se primjena na terenu opisuje kao neujednačena i kaotična.
Posebno se ističu slučajevi u kojima banke zahtijevaju zatvaranje minusa, gašenje postojećih računa i otvaranje novih ili pak uvode dodatna interna pravila koja nisu jasno propisana zakonom.
Prema službenim tumačenjima, kreditne institucije dužne su omogućiti paket besplatnih usluga vezan uz jedan račun za plaćanje na koji građani primaju redovita primanja, poput plaće ili mirovine, neovisno o broju drugih računa. No dio banaka, tvrde umirovljeničke udruge, ponaša se kao da se ta obveza na njih ne odnosi.
U praksi se, navodi se, pravo uskraćuje sezonskim radnicima, slobodnim umjetnicima ili osobama s promjenjivim primanjima, dok se potpisni obrasci mogu dobiti samo u poslovnicama i moraju biti vlastoručno potpisani, bez ikakvih iznimki.
Posebno ogorčenje izaziva usporedba s kreditnim procesima. Banke, ističe Špika, bez problema odobravaju kredite digitalnim putem, često uz svega nekoliko klikova, bez osobnog dolaska i detaljnog razgovora. Kada je riječ o ostvarivanju prava građana, fizički dolazak postaje obavezan.
Razlog vidi u financijskoj računici: milijuni računa, čak i uz male naknade, bankama donose značajne dodatne prihode, zbog čega se, kako tvrdi, u provedbi zakona ponašaju koordinirano.
Da su moguće poteškoće bile poznate i prije stupanja mjere na snagu, upozorava BUZ, pokazuje i tijek saborske rasprave. Odbijeni su amandmani koji su predviđali automatsku primjenu besplatnih usluga, bez obveze dolaska u banku, kao i prijedlozi koji bi građanima omogućili slobodan izbor između internetskog i mobilnog bankarstva.
Prihvaćanjem tih amandmana, smatraju umirovljenici, izbjegle bi se gužve pred poslovnicama i rastuće nezadovoljstvo građana koji se ponovno osjećaju prevarenima.
U kontekstu ranijih odluka koje su bankama omogućile dodatnu zaradu prodajom nenaplaćenih potraživanja, u BUZ-u izražavaju uvjerenje da će i priča o “besplatnim” računima završiti isključivo u korist financijskih institucija, dok se obećanja o zaštiti „malog čovjeka“ ponovno dovode u pitanje.
