Prekoračenje brzine u naseljenim mjestima jedno je od najstrože kažnjavanih prometnih prekršaja, a mnogi vozači i dalje nisu svjesni koliko ih nepažnja ili pogrešna procjena može stajati. Kazne ne uključuju samo visoke novčane iznose, već u ekstremnim slučajevima i kaznu zatvora do 60 dana.
Prema važećim pravilima, najveća dopuštena brzina u naselju iznosi 50 km/h, osim ako prometnim znakom nije drukčije određeno. Ograničenje vrijedi za cijelo naselje ili njegov dio i ne ovisi o tome koliko se cesta doima „praznom“ ili „otvorenom“.
Postoje iznimke, ali one su jasno označene. Na pojedinim cestama unutar naselja, gdje to dopuštaju prometno-tehnički i sigurnosni uvjeti – poput dodatnih prometnih traka, semafora ili pješačkih podhodnika – prometnim znakom može se dopustiti brzina veća od 50 km/h, ali nikada viša od 80 km/h.
Upravo se u tim situacijama događa najviše pogrešaka jer vozači često pretpostavljaju da su već izašli iz naselja, iako prometni znakovi govore suprotno.
Najstrože sankcije propisane su za one koji u naselju prekorače dopuštenu brzinu za više od 50 km/h. U tom slučaju zakon predviđa novčanu kaznu od 1320 do 2650 eura ili kaznu zatvora do 60 dana. Za prekoračenje brzine od više od 30 do 50 km/h, kazne se kreću od 390 do 920 eura, uz dodatne sankcije koje mogu uključivati zabranu upravljanja vozilom.
Ni blaža prekoračenja ne prolaze bez posljedica, a policijska praksa pokazuje da se upravo u naseljima najčešće bilježe teži prekršaji.
Poseban problem u praksi nastaje na dionicama cesta gdje nema vidljivih kuća, zgrada ili drugih građevina, pa vozači smatraju da se više ne nalaze u naselju. Takva percepcija često dovodi do neslaganja s policijom, ali zakon je u tom pitanju vrlo jasan.
Pojam naselja definiran je u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama kao prostor u kojem se redovi ili skupine zgrada nalaze s jedne ili obje strane ceste, dajući joj izgled ulice, a čije su granice označene prometnim znakovima.
Važnost prometnih znakova dodatno je razjašnjena i u sudskoj praksi. Vrhovni sud Republike Hrvatske više je puta zauzeo stajalište da granice naseljenog mjesta određuju isključivo prometni znakovi, a ne prva ili posljednja kuća uz cestu.
Sud je pritom potvrdio da prolazak posljednje građevine ne znači automatski izlazak iz naselja, kao ni činjenica da se vozač nalazi u otvorenom prostoru bez objekata u blizini ceste.
Takvo pravno tumačenje vrijedi već desetljećima i ostalo je nepromijenjeno unatoč promjenama prometne infrastrukture i širenju naselja. U praksi to znači da se vozači moraju orijentirati isključivo prema prometnoj signalizaciji, a ne prema subjektivnom dojmu o okolini.
Policija pritom ima jasno uporište za sankcioniranje prekršaja, čak i na cestama koje izgledaju poput brzih ili obilaznih pravaca, ako se one formalno nalaze unutar granica naselja.
