Zimska jutra u Hrvatskoj često započinju istim prizorom: smrznuta vozila, zaleđena stakla i vozači koji, gotovo automatski, pale motor i ostavljaju ga da radi u mjestu. Taj se ritual prenosi godinama, s koljena na koljeno, uz uvjerenje da je riječ o najboljem načinu zaštite motora na niskim temperaturama.
Logika zvuči jednostavno – hladan motor treba se zagrijati prije vožnje. No mehanika i suvremena tehnologija imaju drugačiji odgovor.
Stručnjaci upozoravaju da dugotrajno zagrijavanje motora na mjestu može napraviti više štete nego koristi. Kada se motor pokrene na niskim temperaturama i ostavi u leru, ulje se sporije raspoređuje, a dio zaštitnog sloja sa stijenki cilindara može se ukloniti. Upravo to povećava trenje i ubrzava trošenje ključnih dijelova motora.
Osim mehaničkog opterećenja, postoji i financijska strana problema. Motor koji radi na mjestu, dok ne dosegne radnu temperaturu, troši gorivo bez ikakve stvarne potrebe. Zagrijavanje u praznom hodu traje znatno dulje nego tijekom lagane vožnje, a proces izgaranja pritom je manje učinkovit.
Kod rada u leru dolazi i do intenzivnije degradacije ulja, dok se dio nesagorenog goriva pretvara u uljni film i završava u karteru. Dugoročno, takva praksa negativno utječe na kvalitetu podmazivanja i ukupnu pouzdanost motora.
Suvremeni automobili konstruirani su drugačije nego prije nekoliko desetljeća. Današnji motori opremljeni su nizom senzora koji prepoznaju hladni start i automatski prilagođavaju rad sustava ubrizgavanja goriva. Pumpa goriva tada radi pojačano kako bi se motor što prije zagrijao, a računalo u vozilu u stvarnom vremenu izračunava optimalan omjer zraka i goriva.
Upravo zato je uobičajeno da hladan motor radi na povišenim okretajima odmah nakon paljenja. To nije greška, već način na koji elektronika nastoji ubrzati zagrijavanje. Ako se vozilo pokrene gotovo odmah, svi se dijelovi motora ravnomjernije zagrijavaju nego u praznom hodu.
Ipak, stručnjaci ne preporučuju nagli polazak. Kratko čekanje, do jedne minute, dovoljno je da se ulje pokrene kroz sustav. Nakon toga preporučuje se lagana vožnja, bez naglih ubrzanja i visokih okretaja, dok motor ne dosegne radnu temperaturu.
Postoje, međutim, i iznimke. Ako vozite automobil star dvadesetak godina ili više, kratko zagrijavanje motora na mjestu i dalje može imati smisla. Takvi motori nemaju napredne sustave upravljanja kakve imaju noviji modeli, pa im je potrebno više vremena da postignu stabilan rad.
U tim slučajevima vrijede dodatna pravila: niže brzine, umjereni okretaji i izbjegavanje naglih opterećenja dok se kazaljka temperature ne pomakne prema radnoj zoni.
Koliko zapravo košta navika zagrijavanja motora u leru najbolje se vidi na godišnjoj razini. Ako automobil ostavljate da radi pet minuta prije jutarnje i poslijepodnevne vožnje, to je deset minuta dnevno. U tjedan dana to postaje gotovo sat vremena, a na godišnjoj razini čak 43,3 sata rada motora u praznom hodu.
Kod benzinskog motora zapremine 2,0 litre, to znači potrošnju od oko 52 litre goriva godišnje, isključivo na stajanje na mjestu, bez prijeđenog ijednog kilometra.
