Ideja da bi Sjedinjene Američke Države mogle preuzeti Grenland godinama je zvučala kao politička provokacija ili teorija s margine međunarodnih odnosa. No posljednji potezi američke administracije i retorika predsjednika Donald Trump ponovno su otvorili pitanje koliko je takav scenarij zapravo realan, osobito u kontekstu sve izraženijih geopolitičkih napetosti na Arktiku.
Grenland je autonomni teritorij Kraljevine Danske, strateški iznimno važan zbog svog položaja, prirodnih resursa i vojne infrastrukture. Unatoč tome, većina stanovnika tog najvećeg otoka na svijetu ne pokazuje interes za priključenje SAD-u, dok Kopenhagen jasno poručuje da teritorijalni integritet nije tema za pregovore.
Ipak, diplomatski i sigurnosni krugovi u Europi sve češće razmatraju mogućnost da bi Washington mogao krenuti postupnim, višefaznim pristupom, u kojem bi vojna opcija bila tek krajnja mjera. Takav pristup, upozoravaju europski dužnosnici, neugodno podsjeća na strategije koje se posljednjih godina viđaju u ruskoj vanjskoj politici.
Prvi korak u tom smjeru bila bi kampanja utjecaja usmjerena na jačanje grenlandskog pokreta za neovisnost. Grenland je formalno dio Danske, ali ima široku autonomiju, a eventualna neovisnost omogućila bi mu sklapanje međunarodnih sporazuma bez odobrenja Kopenhagena. Upravo se u tom prostoru otvara mogućnost snažnijeg američkog angažmana.
Prema anketama iz 2025. godine, 56 posto Grenlanđana izjasnilo se za neovisnost, dok se 28 posto tome protivi. No neovisnost nije jednostavan proces – zahtijevala bi referendum i dugotrajne pregovore između Nuuka i Danske. Danske sigurnosne službe već su upozorile da je Grenland meta različitih kampanja utjecaja, uključujući pokušaje oblikovanja javnog mnijenja.
Felix Kartte, stručnjak za digitalnu politiku koji je savjetovao institucije EU-a, takve metode uspoređuje s ruskim djelovanjem u istočnoj Europi.
„Cilj često nije uvjeriti birače, nego stvoriti dojam da je neka opcija veća, glasnija i neizbježna“, upozorio je Kartte, opisujući kombinaciju online i offline taktika, od političkog lobiranja do stvaranja mreža lažnih profila i pseudo-medija.
Ako bi Grenland u nekom trenutku izglasao neovisnost, sljedeći korak bio bi ponuditi mu čvršću političku i sigurnosnu povezanost sa SAD-om. Jedna od ideja koja se pojavljuje u krugovima bliskima Trumpu jest uključivanje Grenlanda kao nove američke savezne države, no ta opcija nailazi na snažan otpor – čak 85 posto Grenlanđana protivi se izravnom priključenju SAD-u.
Postoje, međutim, i suptilniji modeli. Već se raspravlja o sporazumu o slobodnoj asocijaciji, kakav SAD ima s državama poput Mikronezije ili Palaua. Takvi sporazumi jamče sigurnost, ekonomsku potporu i slobodnu trgovinu, dok američka vojska dobiva širok pristup teritoriju.
Grenlandski oporbeni zastupnik Kuno Fencker, zagovornik neovisnosti, poručio je da Grenlanđani ne žele postati „Portoriko“, ali da su otvoreni za različite oblike suradnje.
„U usporedbi s odnosom Nuuka i Kopenhagena, stvari mogu ići samo nabolje“, rekao je Fencker, dodajući da Trumpova izjava kako SAD „treba“ Grenland barem otvara politički prostor za raspravu.
Treći element u mogućem scenariju odnosi se na pridobivanje Europe, ponajprije kroz širi sigurnosni kontekst. U diplomatskim krugovima spominje se mogućnost da bi Washington mogao ponuditi jača sigurnosna jamstva Ukrajini u zamjenu za europsku suzdržanost oko američkog jačanja utjecaja na Grenlandu. Takav „paketni dogovor“ mnogima u EU-u predstavlja neugodan kompromis, ali i potencijalno manju štetu od otvorenog sukoba s Trumpovom administracijom.
No što ako i Grenland i Danska odbiju takve aranžmane? Tada se u analizama pojavljuje i vojna opcija, premda se ona u javnosti rijetko izgovara naglas. Stručnjaci upozoravaju da Grenland ima vrlo ograničene obrambene kapacitete, bez teritorijalne vojske i s minimalnim vojnim resursima pod danskim zapovjedništvom.
Sjedinjene Države već imaju stalnu vojnu prisutnost na otoku, uključujući svemirsku bazu Pituffik i manji konzulat u Nuuku, dok se tijekom arktičkog ljeta dodatno raspoređuju snage Nacionalne garde. Prema procjenama sigurnosnih analitičara, u takvim okolnostima kontrola nad ključnim točkama mogla bi se uspostaviti vrlo brzo.
„Najzabrinjavajuća je strategija tipa ‘fait accompli’ – jednostavno zauzeti teritorij i proglasiti ga američkim“, upozorio je jedan od danskih obrambenih analitičara, ističući da bi takav potez imao dalekosežne posljedice za NATO i međunarodni poredak.
