Predviđanja kraja svijeta prate čovječanstvo gotovo otkako postoje pisani tragovi. Od drevnih zapisa do suvremenih teorija, ideja globalnog sloma redovito se vraća – najčešće bez čvrstih temelja. Ipak, jedno upozorenje iz prošlog stoljeća i danas izaziva nelagodu jer ne dolazi iz sfere proročanstava, nego iz – znanosti.
Još u studenom 1960. ugledni znanstveni časopis Science objavio je rad trojice istraživača sa Sveučilišta Illinois: Heinza von Foerstera, Patricije M. More i Lawrencea W. Amiota. Njihova analiza nije govorila o nuklearnom ratu, udaru asteroida ni supervulkanima, već o problemu koji se tiče svih – nekontroliranom rastu svjetske populacije.
Autori su proučavali demografske trendove zapadnog svijeta i upozorili da medicinski i tehnološki napredak, iako spašava živote, istodobno ubrzava rast stanovništva do točke koju sustavi više ne mogu izdržati. Prema njihovim matematičkim izračunima, broj ljudi na planetu trebao je “težiti beskonačnosti” upravo oko 2026. godine – trenutka kada bi dostupni resursi postali nedostatni.
U vrijeme nastanka studije, početkom šezdesetih, na Zemlji je živjelo oko tri milijarde ljudi. Danas, na samom pragu 2026., globalna populacija premašuje osam milijardi, a ozbiljni znakovi dugoročnog pada još uvijek nisu jasno vidljivi. Neki demografi procjenjuju da bi do stabilizacije ili smanjenja broja stanovnika moglo doći tek oko 2080. godine.
Ideja da će čovječanstvo nadmašiti vlastite resurse nije nova. Još je krajem 18. stoljeća britanski ekonomist Thomas Malthus tvrdio da stanovništvo raste eksponencijalno, dok proizvodnja hrane raste znatno sporije. Iako su industrijska revolucija, moderna poljoprivreda i tehnologija zasad odgodile takav scenarij, strah od tzv. maltuzijanske krize nikada nije u potpunosti nestao.
Zanimljivo je da se u posljednjem desetljeću ponašanje nekih od najbogatijih ljudi na svijetu često tumači kao tiha priprema za nestabilnu budućnost. Mark Zuckerberg navodno ulaže goleme iznose u izolirani kompleks s vlastitim izvorima energije i hrane, Jeff Bezos kupuje nekretnine na strateški sigurnim lokacijama, dok je Larry Ellison praktički preuzeo cijeli havajski otok Lanai.
Takvi potezi, iako legalni i poslovno objašnjivi, dodatno potiču rasprave o tome smatraju li i najutjecajniji da bi hrana, prostor i sigurnost uskoro mogli postati najvrjednije valute. U tom kontekstu, davna znanstvena jednadžba iz 1960. ponovno se vraća u javni prostor, dok se 2026. sve češće spominje kao simbol moguće prekretnice.
