Mogućnost da se inkluzivni dodatak isplati i nakon smrti korisnika prvi je put javno otvorena u Hrvatskom saboru, a izjava ministra rada izazvala je snažne reakcije oporbe i obitelji preminulih koji na rješenja čekaju mjesecima, pa i godinama.
Ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić rekao je tijekom aktualnog prijepodneva kako će se ove godine, prilikom evaluacije Zakona o inkluzivnom dodatku, ozbiljno razmotriti model prema kojem bi se isplata omogućila i u slučajevima kada je korisnik preminuo, pod uvjetom da je za života ostvario pravo na dodatak.
Prema njegovim riječima, riječ je o pokušaju da se ispravi nepravda nastala dugotrajnim administrativnim postupcima. Naglasio je da se ne radi o klasičnom nasljeđivanju prava, već o isplati novca koji bi bio isplaćen da je sustav funkcionirao brže.
S druge strane sabornice, oštre optužbe iznijela je SDP-ova zastupnica Marija Lugarić, navodeći kako je oko 15 tisuća teško bolesnih osoba umrlo čekajući rješenje, dok je trenutačno više od 100 tisuća zahtjeva neriješeno. Posebno je istaknula podatak da Upravni sud u Zadru već vodi stotine tužbi koje su podnijele obitelji preminulih korisnika.
Prema njezinim riječima, obiteljima se redovito poručuje da pravo na inkluzivni dodatak nije nasljedivo, no problem vidi u tome što se radi o novcu koji bi bio isplaćen da državne službe nisu zakazale. Zatražila je od ministra da odmah promijeni praksu i omogući isplatu zaostalih potraživanja nasljednicima, uz javno priznanje političke i ljudske odgovornosti.
Ministar je odgovorio kako će njegovo ministarstvo u potpunosti poštovati odluke sudova te isplatiti sve iznose koje sudska praksa eventualno naloži. Podsjetio je da je zakonskim izmjenama već uvedeno pravilo prema kojem se pravo na inkluzivni dodatak priznaje od dana podnošenja zahtjeva.
Međutim, dodao je da u slučajevima gdje nije provedeno vještačenje, nije doneseno rješenje niti utvrđen iznos, trenutno ne vidi pravni temelj za isplatu. Upravo ti slučajevi, prema riječima oporbe, čine najveći dio problema i izvor su nezadovoljstva obitelji.
Rasprava se nastavila optužbama da je zakon u praksi „pao na preminulim ljudima“, jer nadležne službe nisu u zakonom propisanim rokovima obradile zahtjeve. Oporbeni zastupnici tvrde da se time odgovornost ne može prebacivati na sudove, već ostaje na izvršnoj vlasti i ministarstvu koje upravlja sustavom.
Pitanje inkluzivnog dodatka tako je iz socijalne teme preraslo u širu raspravu o učinkovitosti državne administracije, pravima najranjivijih skupina i granicama odgovornosti politike. Sudske presude koje se tek očekuju mogle bi u narednim mjesecima dodatno utjecati na praksu isplata i otvoriti put izmjenama zakona koje ministarstvo najavljuje kroz evaluaciju propisa.
