Najavljena masovna ulaganja Njemačke u obranu posljednjih su mjeseci postala jedna od ključnih tema europske sigurnosne politike. Berlin je odlučio snažno povećati vojni proračun i u relativno kratkom roku pretvoriti Bundeswehr u najmoćniju vojnu silu u Europi, što se u dijelu europskih prijestolnica promatra s odobravanjem, ali i s vidljivom dozom zabrinutosti.
Prema planovima njemačke vlade, do kraja desetljeća u obranu će biti uloženo više od 500 milijardi eura, čime bi Njemačka već do 2029. trebala dosegnuti novi cilj Saveza od 3,5 posto BDP-a za obranu. Time Berlin znatno ubrzava tempo u odnosu na većinu europskih saveznika, koji se s takvim razinama potrošnje tek pokušavaju uskladiti.
Saveznici pozdravljaju, Pariz zadržava distancu
Unutar NATO jačanje Njemačke službeno se pozdravlja kao nužan odgovor na promijenjeno sigurnosno okruženje i rat u Ukrajini. No u Francuska se istovremeno sve otvorenije govori o strahu da bi se političko i vojno težište Europe moglo trajno pomaknuti prema Berlinu.
Francuska, jedina nuklearna sila unutar Europske unije i država koja se desetljećima percipira kao vojni lider kontinenta, s jedne strane vidi olakšanje jer Njemačka preuzima veći dio obrambenog tereta. S druge strane, postoji bojazan da bi njemačka vojna i industrijska ekspanzija mogla potisnuti francuski obrambeni sektor, koji je snažno oslonjen na izvoz.
Njemačka više ne želi biti samo ekonomski div
Analitičari ističu kako se radi o povijesnoj promjeni njemačke uloge u Europi. Nakon Drugog svjetskog rata Njemačka je svjesno izbjegavala vodeću političko-vojnu poziciju, iako je gospodarski postala najjača država kontinenta.
Prema sigurnosnim stručnjacima, ta se ravnoteža sada lomi. Njemačka, uz snažno gospodarstvo, gradi i ozbiljnu vojnu moć, čime se redefinira dosadašnji neformalni dogovor prema kojem je Pariz bio geopolitička, a Berlin ekonomska sila Europe. U Francuskoj se sve češće čuje kako takav razvoj događaja zemlju stavlja u neugodan i obrambeni položaj.
Politička pozadina dodatno pojačava zabrinutost
Nelagodu ne izaziva samo vojno jačanje, nego i unutarnja politička dinamika u Njemačkoj. Rast potpore krajnje desnoj stranci Alternativa za Njemačku (AfD) u pojedinim saveznim državama potiče pitanja o dugoročnoj stabilnosti proeuropske politike Berlina.
Dio europskih diplomata upozorava da kombinacija snažne vojske i političke neizvjesnosti predstavlja osjetljivu mješavinu, iako se ističe da su populistički pokreti prisutni i u drugim državama članicama EU-a.
Suradnja i prijepori unutar Europe
Unatoč formalnoj suradnji, posljednjih godina došlo je i do konkretnih nesuglasica između Berlina i Pariza. Francuska je bila nezadovoljna kada je Njemačka pokrenula inicijativu za europski proturaketni štit bez šireg uključivanja partnera, kao i zbog odluke o kupnji američkih borbenih zrakoplova F-35 umjesto europskih rješenja.
Posebno osjetljivo pitanje je i zajednički projekt razvoja borbenog zrakoplova nove generacije, koji se suočava s ozbiljnim zastojima zbog industrijskih i političkih nesuglasica. Taj projekt se dugo smatrao simbolom europske strateške autonomije.
Kako Njemačku vide susjedi
U istočnoj Europi jačanje Njemačke uglavnom se promatra pragmatično. Države poput Poljske i baltičkih zemalja naglašavaju da im je važnije da Berlin aktivno sudjeluje u obrani kontinenta, nego da se suzdržava iz povijesnih razloga.
Njemačka se pritom profilira kao ključni europski akter u područjima protuzračne obrane, logistike, obavještajnih sustava i svemirskih kapaciteta, sektorima u kojima se Europa još uvijek uvelike oslanja na Sjedinjene Američke Države.
Nova faza europske sigurnosti
Sve navedeno upućuje na to da Europa ulazi u novo sigurnosno razdoblje, u kojem će Njemačka imati znatno veću ulogu nego dosad. Dok saveznici pozdravljaju jačanje obrambenih kapaciteta, u dijelu političkih krugova ostaje otvoreno pitanje kako će se nova njemačka moć dugoročno uklopiti u europski balans.
