Uvođenje inkluzivnog dodatka, koji je Vlada predstavila kao važan korak prema većoj socijalnoj sigurnosti osoba s invaliditetom, već u prvim mjesecima primjene otvorilo je niz pitanja. U fokusu rasprave našla se činjenica da se pravo na dodatak temelji na postojećoj dokumentaciji, bez obveze novog vještačenja stvarnog zdravstvenog stanja korisnika.
Prema upozorenjima iz redova umirovljeničkih udruga, takav model mogao bi omogućiti ostvarivanje prava i osobama čiji je invalidski status priznat prije više godina, u razdobljima kada je sustav bio izložen političkim pritiscima i sumnjama u zlouporabe.
Bez ponovne provjere zdravstvenog stanja
Ključna zamjerka odnosi se na činjenicu da se kod dodjele inkluzivnog dodatka ne provodi nova medicinska procjena, već se kao temelj uzima ranije stečeni status. To znači da se dokumentacija, neovisno o okolnostima u kojima je nastala, smatra valjanom i dovoljnim dokazom za ostvarivanje prava.
Umirovljenici upozoravaju da su tijekom proteklih desetljeća zabilježeni brojni slučajevi spornih invalidskih mirovina, koji su danas formalno neupitni, ali su u trenutku nastanka izazivali sumnje u regularnost postupaka.
Upozorenja iz umirovljeničkih redova
Iz Blok umirovljenici zajedno ističu kako sustav trenutačno favorizira one koji imaju administrativno besprijekorne papire, bez obzira na stvarno zdravstveno stanje. Takva dokumentacija, tvrde, često je izrađena upravo s ciljem da bez poteškoća prolazi sve formalne provjere.
S druge strane, dio osoba s teškim invaliditetom ili ozbiljnim kroničnim bolestima suočava se s problemima zbog nepotpune ili zastarjele dokumentacije, što im znatno produljuje postupak i odgađa isplatu dodatka.
Troškovi rastu brže od očekivanog
Dodatnu zabrinutost izazivaju i financijske projekcije. Iako su početne procjene govorile o nekoliko stotina milijuna eura godišnje, novi izračuni pokazuju da bi trošak inkluzivnog dodatka mogao premašiti milijardu eura, pri čemu konačan iznos još nije poznat.
Umirovljenici upozoravaju da se bez temeljite revizije korisnika povećava pritisak na državni proračun, dok se istodobno ne rješava temeljni problem – pravedna raspodjela sredstava onima kojima su najpotrebnija.
Dugogodišnji propusti i politička odgovornost
Sumnje u mogućnost ozbiljnog obračuna s lažnim invalidima dodatno su pojačane dugogodišnjim izostankom sustavne kontrole. Kritičari upozoravaju da bi otvaranje tog pitanja povuklo i odgovornost institucija koje su godinama priznavale sporne statuse bez ozbiljnijih provjera.
U tom kontekstu inkluzivni dodatak, umjesto da isključi ranije nepravilnosti, riskira da ih dodatno učvrsti, jer se nova prava naslanjaju na stare odluke.
Mjera s dobrim ciljem, ali otvorenim pitanjima
Inkluzivni dodatak zamišljen je kao instrument pomoći osobama s invaliditetom i povećanja njihove financijske sigurnosti. No upozorenja iz umirovljeničkih redova upućuju na to da bez jasnijih kriterija, revizije postojećih statusa i učinkovitije kontrole, postoji opasnost da dio sredstava završi kod onih koji su sustav već ranije iskoristili.
Istodobno, osobe sa stvarnim i trajnim invaliditetom nastavljaju čekati rješenja, suočene s administrativnim zaprekama i dugotrajnim postupcima.
