U školskim udžbenicima godinama učimo da Zemlja ima sedam kontinenata, s jasno povučenim granicama koje su uglavnom određene oceanima i tektonskim pločama, dok je razdvajanje Europe i Azije povijesno i kulturno uvjetovano. No novo znanstveno istraživanje pokazuje da ta slika možda nije tako jednostavna kako se dugo smatralo.
Studija objavljena u uglednom znanstvenom časopisu Gondwana Research donosi zaključke koji mijenjaju dosadašnje razumijevanje razdvajanja kontinenata, osobito na području sjevernog Atlantika.
Geološki “ožiljak” koji još nije zacijelio
Znanstvenici sa Sveučilišta u Derbyju analizirali su područje Srednjoatlantskog grebena, mjesta gdje se euroazijska i sjevernoamerička tektonska ploča razmiču. Dosad se smatralo da je taj proces završen prije više od 50 milijuna godina, no novo istraživanje sugerira suprotno.
Prema njihovim nalazima, Sjeverna Amerika i Europa geološki još uvijek nisu potpuno razdvojene. Iako se ploče udaljavaju, među njima i dalje postoje strukture koje imaju obilježja kontinentalne kore, a ne klasičnog oceanskog dna.
Srednjoatlantski greben u udžbenicima se često opisuje kao ostatak davnog raspada kontinenta, nakon kojeg se stvorio Atlantski ocean. Međutim, istraživački tim tvrdi da taj proces još uvijek traje i da granica između kontinenata nije jasna linija, već široka i složena zona.
Zašto je Island ključan za ovu teoriju
U središtu ove znanstvene rasprave nalazi se Island, otok smješten točno na Srednjoatlantskom grebenu. Dugo se smatrao dokazom da su se kontinentalne ploče razdvojile, a da je magma iz Zemljine unutrašnjosti ispunila nastalu pukotinu.
No nova studija nudi drukčije tumačenje. Island i okolni Grenlandsko-islandsko-farski greben ne promatraju se samo kao vulkanske tvorevine, već kao dijelovi šire cjeline koja sadrži fragmente kontinentalne kore, povezane i s Europom i sa Sjevernom Amerikom.
Za takvu strukturu znanstvenici predlažu novi naziv: oceanska magmatska visoravan nastala rascjepom kontinenta. Prema njihovim tvrdnjama, ne radi se o ponovnom spajanju kontinenata, već o činjenici da razdvajanje nikada nije u potpunosti dovršeno.
“Izgubljeni kontinent” ispod mora
Voditelj istraživanja usporedio je ovo otkriće s geološkim ekvivalentom pronalaska Atlantide. Prema njegovu opisu, riječ je o fragmentima nekadašnjeg kontinenta koji su danas potopljeni ispod oceana i prekriveni kilometrima slojeva lave.
Kako bi pokazali da ovakvi “nedovršeni raspadi” nisu rijetkost, znanstvenici su analizirali i područje Davisova prolaza, plitkog mora između Kanade i Grenlanda. Tamo su ranijim istraživanjima otkrili tzv. proto-mikrokontinent – dio kontinentalne kore koji se počeo odvajati, ali nikada nije u potpunosti postao samostalan.
To je posebno važno jer sjeverozapadni Atlantik nije nastao jedinstvenim i ravnomjernim procesom. Rastezanje kore započelo je prije više od 220 milijuna godina, uz dugotrajne faze pomicanja, spuštanja i djelomičnog pucanja.
Neobično debela kora otkriva tragove kontinenta
Davisov prolaz izdvaja se po tome što ne izgleda kao tipično oceansko dno. Na pojedinim mjestima debljina kore doseže i 30 kilometara, dok je klasična oceanska kora znatno tanja.
Godinama se raspravljalo je li riječ o snažnom vulkanizmu ili o ostacima kontinentalne kore pomiješane s magmom. Nova analiza snažno ide u prilog drugoj mogućnosti.
Kako bi rekonstruirali geološku prošlost regije, znanstvenici su koristili gravitacijska mjerenja, seizmičke snimke i podatke iz istražnih bušotina. Gušće stijene stvaraju jače gravitacijsko polje, što omogućuje razlikovanje različitih struktura u Zemljinoj kori.
Rezultati su pokazali postojanje velikog bloka kore debljine između 19 i 24 kilometra, okruženog tanjim zonama – uzorak koji je teško objasniti isključivo vulkanskim naslagama.
Šire posljedice za znanost i buduća istraživanja
Ako se ova interpretacija potvrdi, mogla bi promijeniti način na koji znanstvenici definiraju granice kontinenata, osobito u područjima gdje se ploče još uvijek razmiču.
Takvi nalazi mogu poboljšati modele kretanja tektonskih ploča, pomoći u razumijevanju razvoja drevnih oceana i klime, ali i unaprijediti procjene seizmičkog rizika uz stare kontinentalne rubove.
Osim toga, kontinentalna i vulkanska kora često sadrže različite mineralne resurse, pa preciznije kartiranje potopljenih kontinentalnih ostataka može imati i praktičnu vrijednost za buduća geološka istraživanja.
Znanstvenici najavljuju daljnje analize islandske vulkanske stijene, računalne simulacije i izradu novih tektonskih modela kako bi utvrdili kriju li se ispod slojeva lave ostaci nekadašnjeg kontinenta.
