Rad umirovljenika na puno radno vrijeme u Hrvatskoj i dalje izaziva snažne prijepore, a prema tvrdnjama predsjednika stranke Blok umirovljenici zajedno, Milivoja Špike, javnost se pritom fokusira na pogrešnu stvar. Umjesto rasprave o polovici mirovine, upozorava, problem je u tome što se pri punom radnom vremenu uzima cijela mirovina.
Gostujući u emisiji Novi dan na N1 Televiziji, Špika je govorio o životnom standardu umirovljenika i primjeni novog Zakona o mirovinskom osiguranju, koji omogućuje povratak na tržište rada. Umirovljenici su, podsjetimo, nezadovoljni načinom na koji se zakon provodi te su još prošlog ljeta Ustavnom sudu poslali zahtjev za ocjenu ustavnosti spornih odredbi.
Na pitanje postoji li mogućnost zajedničkog nastupa svih umirovljeničkih opcija, Špika je odgovorio: „To je pitanje za milijun eura. Teško je reći da ili ne. Ako se nekom pitanju priđe ozbiljno, analitički, onda ne bi trebao biti problem da se okupe oko određenog prijedloga, ne samo umirovljeničke stranke nego i sve druge progresivne snage.”
Dodao je kako su dosadašnja iskustva pokazala da takav konsenzus teško opstaje. „Čelnici umirovljeničkih udruga ili stranaka se ponašaju kao umirovljenici kada im Vlada da par desetaka eura. Čim im Vlada nešto da – Vlada je dobra i idemo uz njih.”
Posebno je naglasio da se, prema njegovim riječima, javnost sustavno odvlači od stvarnog problema. „Nije problem u tome što se uzima pola mirovine nego se uzima cijela mirovina i to je ono što je promaklo svima.”
Kao primjer naveo je računicu prosječnog umirovljenika. „Ako ćemo uzeti komparaciju prosječne mirovine koja je nategnutih 700 eura, a vi radite na puno radno vrijeme i imate bruto plaću 2000 eura, ali vam se 400 eura izdvaja za mirovinski doprinos. Imate mirovinu od 700 eura, a pola vam se uzima – 350 eura.”
Prema toj računici, dodao je, ulaskom u puno radno vrijeme umirovljenik gubi kompletnu mirovinu. „Ako će netko raditi pet godina – državi ste poklonili 42 tisuće eura, a ona vama nije dala ništa.”
Špika je ocijenio da problem nije pravne, nego političke prirode te se osvrnuo i na odluke Ustavnog suda vezane uz druge zakone, ističući kako se, prema njegovu mišljenju, reagira selektivno.
