Dabro pjevao stihove o Paveliću, Hrebak poručio – “E sad bi bilo dosta”

Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Josip Dabro, bivši ministar poljoprivrede u Vladi premijera Andrej Plenkovića i član parlamentarne većine, našao se u središtu javne rasprave nakon što se na društvenim mrežama pojavila snimka na kojoj pjeva stihove u kojima se Ante Pavelić naziva “vođom svih Hrvata”.

Snimka je nastala tijekom pokladnog jahanja u Komletincima, mjestu smještenom između Otoka i Nijemaca u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Videozapis se ubrzo proširio Facebookom, a reakcije su uslijedile gotovo trenutačno.


Pjesma i sporni stihovi

Na snimci se vidi kako Dabro pjeva pjesmu “Kad je Stjepan Radić umirao”, koja tematizira atentat na Stjepana Radića u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. godine.

Tijekom izvedbe, ubacio je stihove:
“U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata”,

koji se odnose na Antu Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, pokopanog u Madridu nakon smrti 1959. godine.

Uz to je, prema snimci, izgovorio i komentar “samo za Milorada”, što su mnogi protumačili kao aluziju na predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca.

U istom kontekstu otpjevao je i stih:
“Ubiše nam Stjepana Radića, a mi njima Karađorđevića”,

koji se referira na atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, ubijenog 9. listopada 1934. u Marseilleu. U organizaciji atentata sudjelovali su pripadnici VMRO-a i ustaškog pokreta.


Reakcija iz vladajuće većine

Političke reakcije nisu izostale. Među prvima se oglasio predsjednik Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) Dario Hrebak, također dio vladajuće većine.

Na društvenim mrežama jasno je poručio:

“Stjepan Radić i Ante Pavelić ne idu u istu rečenicu, a kamoli u istu pjesmu! Još malo pa će pomahnitali desničari tvrditi da ni Franjo Tuđman nema nikakvih zasluga za stvaranje samostalne i suverene, od cijelog svijeta priznate hrvatske države. HSLS je ozbiljna i odgovorna stranka, ali i naša tolerancija ima svoje granice. E sad bi bilo dosta”, poručio je Hrebak.

Njegova objava dodatno je potaknula raspravu o granicama političkog izražavanja, povijesnim simbolima i odgovornosti javnih dužnosnika.