Naizgled bezazleni računi koje svakodnevno dobivamo u trgovinama, bankomatima ili na POS uređajima kriju problem koji mnogi građani ne prepoznaju. Iako izgledaju poput običnog papira, većina računa ne smije se odlagati u spremnik za papir, nego isključivo u miješani komunalni otpad.
Razlog leži u materijalu od kojeg su izrađeni – termalnom papiru, koji se danas gotovo bez iznimke koristi za ispis računa.
Za razliku od klasičnog papira, termalni papir ne koristi tintu. Umjesto toga, premazan je slojem kemikalija koje reagiraju na toplinu pisača i tako stvaraju tekst. Upravo taj kemijski sloj onemogućuje recikliranje.
Najčešće korištene tvari u tom procesu su bisfenol A (BPA) ili njegova zamjena bisfenol S (BPS). Riječ je o spojevima koji se ne mogu odvojiti od papirnatih vlakana tijekom reciklaže, zbog čega dolazi do kontaminacije cijele serije prikupljenog papira.
Kada se termalni računi ubace u spremnik za papir, štetne kemikalije mogu završiti u novim proizvodima izrađenim od recikliranog materijala – poput salveta, kuhinjskih ručnika, papirnatih vrećica ili čak toaletnog papira. Na taj način, umjesto da se problem riješi, kemikalije se ponovno vraćaju u kućanstva i dolaze u kontakt s kožom i hranom.
Osim ekološkog aspekta, bisfenoli predstavljaju i zdravstveni rizik. Brojna istraživanja potvrđuju da se radi o endokrinim disruptorima – tvarima koje mogu ometati rad hormonskog sustava. Povezuju se s reproduktivnim poteškoćama, bolestima srca i drugim zdravstvenim problemima.
Posebno zabrinjava činjenica da se BPA i BPS mogu lako apsorbirati kroz kožu. Istraživanja su pokazala da držanje računa u ruci samo pet sekundi može prenijeti mjerljivu količinu BPA na prste. Ta se količina dodatno povećava ako su ruke vlažne, masne ili ako je prethodno korišten dezinficijens ili krema za ruke.
Građani mogu vrlo jednostavno provjeriti imaju li u rukama termalni papir. Dovoljno je noktom ili kovanicom zagrebati po ispisanoj strani računa. Ako na tom mjestu ostane tamni ili sivkasti trag, riječ je o termalnom papiru koji se ne smije reciklirati.
Pojedini proizvođači navode da je njihov papir “BPA-free”, no to u praksi često znači da je BPA zamijenjen kemijski sličnim spojem BPS, koji ima usporedive ekološke i zdravstvene rizike.
Iznimke postoje, ali su rijetke. Računi tiskani na plavom papiru s FSC certifikatom mogu se reciklirati, no takvi su primjeri u praksi iznimno neuobičajeni. Upravo zato stručnjaci preporučuju jednostavno pravilo – sve račune odlagati u miješani otpad.
Dodatno rješenje je izbjegavanje papirnatih računa kad god je to moguće. Sve veći broj trgovaca nudi opciju slanja digitalnih računa putem e-pošte ili mobilnih aplikacija, čime se smanjuje količina otpada i potencijalna izloženost kemikalijama.
S obzirom na to da se računi svakodnevno izdaju u milijunima primjeraka, pravilno razvrstavanje otpada ima širi utjecaj na kvalitetu recikliranog materijala i zaštitu okoliša. Pogrešno odlaganje jednog malog papirića može kontaminirati cijelu seriju prikupljenog papira, zbog čega je važno znati da računi, iako nalikuju papiru, ne pripadaju plavoj kanti, nego miješanom komunalnom otpadu.
