Bivši hrvatski policijski istražitelj i političar Nikola Kajkić objavio je na društvenim mrežama tekst u kojem ponovno otvara pitanje događaja iz 1991. godine i tvrdi da je dvorana SPENS u Novom Sadu služila kao svojevrsni logor za Hrvate i druge nesrbe nakon pada Vukovara.
Kajkić se u objavi zapitao zašto se, kako navodi, negira postojanje “logora u dvorani SPENS”, iako prema njegovu mišljenju postoje brojni dokazi da su tamo dovođeni zarobljeni civili i branitelji.
Zarobljenici iz Vukovara odvođeni u Srbiju
Prema Kajkićevim tvrdnjama, nakon okupacije Vukovara 1991. godine dio zarobljenih Hrvata prebacivan je u objekte u Srbiji gdje su bili zadržavani protiv svoje volje.
Kao mjesta zatočenja navodi više lokacija koje su se, prema različitim izvorima, spominjale u kontekstu ratnih zarobljeničkih logora:
- Sremska Mitrovica
- Stajićevo
- Begejci
- Beograd
- Niš
- Novi Sad (SPENS)
- Sombor
Kajkić ističe kako se u nekim dokumentima i objavama srpskih organizacija mladih također spominju navedene lokacije kao mjesta gdje su tijekom 1991. i 1992. godine bili smješteni zarobljenici iz Hrvatske.
“Razlika između logora i prihvatnog centra”
U objavi pokušava razjasniti i terminološku razliku između logora i sabirnog ili prihvatnog centra.
Kako navodi, logor je prostor u koji se osobe prisilno dovode i zadržavaju, uz ograničavanje slobode kretanja. Nasuprot tome, prihvatni ili sabirni centar definira kao mjesto u koje ljudi dolaze dobrovoljno i iz kojeg mogu slobodno otići.
Prema njegovu tumačenju, dvorana SPENS u Novom Sadu ne bi se mogla smatrati prihvatnim centrom jer su ondje, tvrdi, zarobljenici dovođeni protiv svoje volje nakon pada Vukovara.
Tvrdnje o selekciji zarobljenika
Kajkić tvrdi da je u objektu navodno provođena svojevrsna trijaža zarobljenika, pri čemu su među dovedenim civilima i vojnicima traženi branitelji Vukovara.
Prema njegovim riječima, u slučajevima kada bi među zatočenima bili identificirani pripadnici hrvatskih snaga, uslijedila su zlostavljanja, a neki od zarobljenika, tvrdi, nisu preživjeli.
“Žrtve traže priznanje i ispriku”
Kajkić u objavi naglašava kako, prema njegovu mišljenju, žrtve ne traže ništa više od priznanja onoga što se dogodilo.
Dodaje kako bi, smatra, uz priznanje postojanja logora bilo ljudski izraziti žaljenje i ispriku za zločine počinjene tijekom rata.
Reakcije u javnosti
Objava dolazi u trenutku kada se u javnosti ponovno raspravlja o nastupima pojedinih hrvatskih glazbenika u Srbiji. Kajkić je pritom spomenuo i pjevača Tonija Cetinskog, čiju odluku razumije, dok za mlađe izvođače navodi kako ih ne treba osuđivati zbog profesionalnih odluka.
Tema ratnih logora u Srbiji za hrvatske zarobljenike iz Domovinskog rata i dalje je jedna od osjetljivijih u odnosima između Hrvatske i Srbije, a povremeno se vraća u javni prostor kroz svjedočanstva bivših zarobljenika, političke rasprave i povijesna istraživanja.
