Lijekovi koji se svakodnevno koriste za regulaciju krvnog tlaka, a uzimaju ih milijuni ljudi diljem svijeta, našli su se u središtu ozbiljnih zdravstvenih upozorenja. Prema rezultatima istraživanja, ACE inhibitori povezani su s povećanim rizikom od razvoja raka pluća, osobito kod dugotrajne primjene.
Podaci pokazuju kako osobe koje koriste ovu terapiju imaju 14 posto veći rizik od obolijevanja od raka u usporedbi s pacijentima koji uzimaju druge vrste lijekova za snižavanje krvnog tlaka. No ono što dodatno zabrinjava jest činjenica da rizik raste s vremenom.
Duljina terapije ključni faktor rizika
Istraživanje je jasno pokazalo povezanost između trajanja uzimanja lijeka i povećanja opasnosti. Tako pacijenti koji koriste ACE inhibitore kroz razdoblje od pet godina bilježe 22 posto veći rizik od razvoja raka, dok se taj postotak penje na 31 posto kod onih koji lijek uzimaju deset godina.
Ovi rezultati ukazuju na potencijalno ozbiljne posljedice dugotrajne terapije, osobito kod kroničnih bolesnika koji ove lijekove uzimaju godinama.
Mogući uzrok: nakupljanje bradikinina u plućima
Znanstvena zajednica pokušava objasniti mehanizam koji stoji iza ovih rezultata. Jedna od vodećih teorija odnosi se na kemijski spoj koji se nakuplja u tijelu tijekom terapije.
“Znanstvenici vjeruju kako ACE inhibitori uzrokuju nakupljanje kemikalije bradikinin na plućima, što potiče formiranje kancerogenih stanica.”
Bradikinin je poznat po svojoj ulozi u upalnim procesima, a njegovo povećano prisustvo u plućnom tkivu moglo bi potaknuti razvoj malignih promjena.
Dio stručnjaka izražava sumnju u rezultate
Unatoč zabrinjavajućim nalazima, dio znanstvenika poziva na oprez pri tumačenju rezultata. Smatraju da postoji mogućnost da podaci nisu u potpunosti precizni.
“Ipak, nije još sve izgubljeno jer druga skupina stručnjaka sumnja u preciznost podataka te sugerira da do raka pluća možda dolazi samo ako je pacijent pušač dok se liječi navedenom terapijom.”
Drugim riječima, pušenje bi moglo igrati ključnu ulogu kao dodatni rizični faktor koji, u kombinaciji s terapijom, povećava šanse za razvoj bolesti.
Milijuni ljudi koriste ove lijekove svakodnevno
ACE inhibitori nisu rijetki niti eksperimentalni lijekovi – naprotiv, riječ je o jednoj od najčešće propisivanih terapija za kardiovaskularne bolesti.
Samo u Velikoj Britaniji, čak pet milijuna ljudi koristi ovu vrstu terapije za kontrolu krvnog tlaka. Liječnici ih često propisuju pacijentima koji pate od hipertenzije ili su pretrpjeli srčani udar.
Najčešći lijekovi i njihovi trgovački nazivi
Među najpoznatijim lijekovima iz ove skupine nalazi se Ramipril, ali postoje i druge varijacije koje se koriste u terapiji:
- captopril
- cilazapril
- enalapril
Ovi lijekovi dostupni su pod različitim trgovačkim imenima, uključujući:
- Tritace
- Altace
- Delix
- Tritace comp
Zbog različitih naziva, mnogi pacijenti nisu ni svjesni da koriste upravo ACE inhibitore.
Kako djeluju ACE inhibitori u odnosu na druge lijekove
U velikom istraživanju analizirani su podaci gotovo milijun ljudi koji su tijekom 20 godina uzimali terapiju za krvni tlak. Ukupno je obuhvaćeno 992.000 odraslih pacijenata koji su koristili jednu od dvije glavne vrste lijekova:
- ACE inhibitore
- blokatore angiotenzinskih receptora
Svaka od ovih skupina djeluje na drugačiji način u tijelu. Upravo ta razlika omogućila je znanstvenicima usporedbu učinaka i potencijalnih nuspojava.
Rezultati su pokazali da su pacijenti na ACE inhibitorima 14 posto češće razvijali rak pluća tijekom šest godina praćenja u odnosu na one koji su uzimali alternativnu terapiju.
Visoki krvni tlak kao globalni problem
Važno je naglasiti da je povišeni krvni tlak iznimno raširen zdravstveni problem. Procjenjuje se da gotovo polovica odrasle populacije u svijetu ima hipertenziju, što znači da ogroman broj ljudi potencijalno koristi upravo ovu vrstu terapije.
To dodatno povećava važnost ovih nalaza i potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se utvrdila stvarna razina rizika.
Potrebna dodatna istraživanja i oprez u terapiji
Iako rezultati ukazuju na zabrinjavajuću povezanost, znanstvenici naglašavaju kako je potrebno provesti dodatne studije kako bi se potvrdila uzročno-posljedična veza.
U međuvremenu, liječnici i pacijenti trebaju pažljivo razmotriti koristi i potencijalne rizike terapije, osobito kod dugotrajne primjene.
