Šteta na automobilima uzrokovana nevremenom česta je pojava, no odgovornost za takvu štetu ne određuje se uvijek jednostavno. U mnogim slučajevima presudni detalji mogu biti neočekivani – od pravnog statusa predmeta koji je prouzročio štetu pa sve do njegovog fizičkog stanja.
Bura nije uvijek “viša sila”
Jedan od ključnih elemenata u procjeni odgovornosti odnosi se na tumačenje pojma više sile. Vrhovni sud Republike Hrvatske već je ranije zauzeo jasan stav kada je riječ o buri.
Naime, sud je utvrdio da se olujna bura na područjima gdje se redovito pojavljuje ne može smatrati višom silom, jer je riječ o učestaloj i predvidivoj pojavi. To ima konkretne pravne posljedice – pozivanje na buru kao razlog izbjegavanja odgovornosti ne prolazi automatski.
Opasna stvar na krovu: presuda koja je postavila presedan
U jednom slučaju koji se našao pred Vrhovnim sudom, odlučivalo se o šteti nastaloj padom predmeta s krova zgrade na automobil.
Sud je tada zaključio sljedeće:
„salonitna cijev ostavljena na nezaštićenom krovištu predstavlja opasnu stvar, pa za štetu nastalu padom cijevi (na automobil) odgovara njezin imalac. S obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je do oštećenja tužiteljičina vozila došlo padom salonitne cijevi s krovišta objekta tužene, koja cijev a obzirom na svoje dimenzije te položaj (cijev dužine cca 1 m, promjera 12 cm bila ostavljena na nezaštićenom krovištu četverokatnice, te se uslijed snažnih udara olujne bure otkotrljala i pala s krova) predstavlja opasnu stvar za koju tužena kao njen imalac (čl. 174. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, broj br. 53/91, 91/92, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 154. st. 2. ZOO), pa kako u konkretnom slučaju nema elemenata za njenu ekskulpaciju u smislu odredbe čl. 177. st. 1. ZOO, to su pravilno utvrdili da tužena odgovara za štetu tužiteljici. Naime, olujna bura na području Š. je učestala pojava koja je izvjesna i predvidiva, pa se ne može smatrati višom silom. S druge pak strane tužena ničim nije dokazala da bi tužiteljičino vozilo bilo parkirano na nedopuštenom mjestu, odnosno da salonitna cijev koja je oštetila tužiteljičin automobil nije pala s krova objekta tužene.”
Ova odluka jasno potvrđuje da vlasnik opasne stvari snosi odgovornost, čak i kada je nevrijeme bilo okidač događaja.
Biologija i botanika kao ključ uspjeha u tužbi
Kod štete uzrokovane padom grana ili stabala, pravna situacija postaje još složenija. U takvim slučajevima često je potrebno angažirati stručnjake iz područja biologije i botanike.
Nije dovoljno samo utvrditi vlasnika stabla, već i analizirati njegovo stanje – je li bilo zdravo, trulo ili nepravilno održavano.
Kada nitko ne odgovara: zdrava grana i olujni vjetar
Postoje situacije u kojima, unatoč nastaloj šteti, odgovorna osoba ne postoji u pravnom smislu.
U jednoj presudi Županijskog suda u Bjelovaru zaključeno je:
„osoba koja održava drvored na javnoj površini, ne odgovara za štetu nastalu na automobilu parkiranom ispod stabla s kojeg je pala zdrava grana uslijed vremenske nepogode (jaki olujni vjetar), jer pad grane nije posljedica neodržavanja drvoreda“.
Sud je dodatno pojasnio:
„do štete na vozilu osiguranika tužitelja nije došlo zbog pada trule ili suhe grane, već zbog pada potpuno zdrave grane koju je otkinuo jak olujni vjetar, pa da šteta nije u uzročnoposljedičnoj vezi s tuženikovom obvezom održavanja drvoreda na javnoj površini kojom on gospodari i o kojoj vodi brigu“.
Ova odluka jasno pokazuje da čak i ozbiljna šteta može ostati bez pravne naknade ako nije posljedica propusta u održavanju, piše HAK Revija.
Trula grana mijenja sve: odgovornost postaje jasna
Suprotno prethodnom primjeru, kada je riječ o bolesnom ili oštećenom stablu, sudska praksa ide u potpuno drugom smjeru.
U jednom slučaju sud je presudio:
„pravna osoba koja skrbi o održavanju javne ceste odgovara za štetu nastalu padom na kolnik ceste odlomljene trule grane sa stabla koje se nalazi izvan cestovnog zemljišnog pojasa (4,7 metara od ruba kolnika), ali čija se krošnja nadvija iznad tog pojasa i iznad kolnika ceste“.
Dodatno je utvrđeno:
„da se grana zahvaćena smeđom truleži koja dovodi do lomljivosti drveta nalazila dijelom iznad desnog ruba kolnika i dijelom iznad zemljišnog pojasa kao sastavnog dijela ceste, da je smeđa trulež na toj grani bila vidljiva golim okom, te da je tuženik u smislu odredbe čl. 53. Pravilnika bio ovlašten i dužan posjeći tu granu koja je kao dio krošnje stabla lipe ulazila u gabarit ceste i zbog smeđom truleži uvjetovanom opasnošću loma i pada na cestu ugrožavala sigurnost prometa, njegov propust da posiječe i ukloni takvu granu predstavlja takvu nepažnju koja rezultira njegovom odgovornošću po osnovi krivnje“.
Drugim riječima, vidljivo oštećenje stabla automatski povećava odgovornost onoga tko ga održava.
Vrhovni sud: bolesno stablo kao opasna stvar
Sličan stav zauzeo je i Vrhovni sud u još jednom predmetu.
Sud je naveo:
„Stablo javora čija se grana odlomila već pri jakom vjetru, zbog bolesti u rastu stabla na spoju grane s deblom, opasna je stvar“.
U tom slučaju posebno je bilo važno vrijeme nastanka štete, jer je utvrđeno da se incident dogodio nakon prestanka najjačih udara vjetra, što dodatno upućuje na slabost stabla kao uzrok.
Ključni čimbenici za ostvarivanje odštete
Iz sudske prakse jasno proizlazi nekoliko presudnih elemenata:
- Učestalost vremenskih nepogoda – ako su predvidive, ne smatraju se višom silom
- Stanje predmeta ili stabla – zdravo ili oštećeno
- Postojanje propusta u održavanju
- Položaj vozila i okolnosti događaja
Bez kombinacije tih faktora, uspjeh u odštetnom zahtjevu nije zajamčen.
