Iako danas djeluje kao uobičajena varijacija među ljudima, plava boja očiju ima iznenađujuće jedinstveno podrijetlo koje vodi do jedne ključne genetske promjene. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da ova osobina nije oduvijek postojala, već se pojavila relativno kasno u ljudskoj evoluciji – i to zahvaljujući jednoj mutaciji koja se proširila među populacijom.
Svi su nekada imali smeđe oči
Prema znanstvenim spoznajama, u ranim fazama razvoja čovjeka svi su ljudi imali smeđe oči. Tek kasnije dolazi do promjene koja će trajno utjecati na raznolikost ljudskog izgleda.
Ključnu ulogu u toj promjeni ima mutacija u genu poznatom kao OCA2, koji je odgovoran za proizvodnju melanina – pigmenta koji određuje boju očiju, kože i kose. Upravo ta mutacija uzrokovala je smanjenje količine melanina u šarenici, što je dovelo do svjetlije, plave boje očiju.
Jedna mutacija – jedan zajednički predak
Znanstvenici sa Sveučilišta u Kopenhagenu došli su do zaključka da sve osobe s plavim očima dijele istu genetsku promjenu. To znači da postoji velika vjerojatnost da svi oni potječu od jednog zajedničkog pretka.
Procjenjuje se da se ova mutacija pojavila prije 6000 do 10 000 godina, najvjerojatnije na području Europe. Ta teorija dodatno objašnjava zašto je plava boja očiju danas najčešća upravo među ljudima europskog podrijetla.
Uloga gena HERC2: pravi „prekidač“
Iako se dugo smatralo da je gen OCA2 ključan za pojavu plavih očiju, znanstvenici su otkrili da je presudna zapravo uloga drugog gena – HERC2.
Ovaj gen djeluje kao regulator koji kontrolira aktivnost OCA2. Kada HERC2 „isključi“ ili smanji djelovanje OCA2, dolazi do smanjene proizvodnje melanina, što rezultira svjetlijom bojom očiju.
Drugim riječima, HERC2 funkcionira kao svojevrsni genetski prekidač koji određuje hoće li oči biti smeđe ili plave.
Nasljeđivanje plavih očiju: recesivna osobina
Poznato je da su plave oči rezultat recesivnog gena. To znači da osoba mora naslijediti gen za plave oči od oba roditelja kako bi imala tu boju.
Zbog toga je plava boja očiju rjeđa u globalnoj populaciji, ali se češće pojavljuje u određenim regijama gdje je ta genetska varijacija prisutnija.
Istraživanje koje je razjasnilo misterij
Studiju koja je dodatno rasvijetlila ovu temu vodio je profesor Hans Eiberg s Odjela za staničnu i molekularnu medicinu. Još 2008. godine objasnio je mehanizam iza ove promjene:
“mutacija u genu OCA2 dovodi do smanjene proizvodnje melanina u šarenici oka, uzrokujući da se smeđa boja ‘razrijedi’ i postane plava.”
Njegov rad pokazao je da se ne radi o potpuno novom pigmentu, već o promjeni u količini postojećeg pigmenta.
Što je s drugim bojama očiju?
Isto istraživanje bavilo se i drugim bojama očiju, uključujući zelenu. Utvrđeno je da i kod zelenih očiju dolazi do smanjene količine melanina, ali putem drugačijih genetskih mehanizama nego kod plavih očiju.
To znači da, iako se na prvi pogled čine sličnima, plave i zelene oči imaju različito genetsko podrijetlo.
Migracije i širenje mutacije
Pretpostavlja se da se mutacija koja uzrokuje plave oči proširila tijekom migracija ljudi iz Afrike prema Europi. Kako su se populacije širile i miješale, tako se i ova genetska osobina prenosila kroz generacije.
Ovaj proces objašnjava današnju geografsku raspodjelu boja očiju, gdje su plave oči znatno učestalije u sjevernoj i istočnoj Europi.
Jedinstvena genetska povezanost
Jedan od najzanimljivijih zaključaka istraživanja jest činjenica da svi ljudi s plavim očima imaju identičnu mutaciju na istom mjestu u DNK.
To dodatno potvrđuje teoriju o zajedničkom podrijetlu i čini plave oči jednim od rijetkih primjera globalno dijeljene genetske osobine koja vodi do jednog izvora.
