Pakistanski vojni vrh stigao je u Iran s konkretnim porukama i obećanjima. Posjet feldmaršala Asima Munira otvara pitanje koje uznemiruje Zapad i Izrael: staje li islamska nuklearna sila uz Teheran?
Pakistan sve dublje u iranskom zagrljaju
Feldmaršal Asim Munir, načelnik glavnog stožera pakistanske vojske, stigao je u Teheran na čelu visoko pozicioniranog političko-sigurnosnog izaslanstva. Nije to bio protokolarni posjet. Munir je u jednom danu primljen kod iranskog ministra vanjskih poslova, predsjednika parlamenta i vrhovnog vojnog zapovjednika. Tri ključna sastanka za jedan dan — signal koji se ne može zanemariti.
Na sastanku s generalom Alijem Abdolahijem, zapovjednikom Khatam al-Anbia središnjeg stožera, pakistanski vojni šef saslušao je jasnu poruku: Iran je spreman na totalni obrambeni rat i naoružan je isključivo domaćom, iranskom tehnologijom. General Abdollahi poručio mu je bez okolišanja: “Danas nitko ne sumnja da su Oružane snage spremne na sveobuhvatnu obranu u slučaju bilo kakvog neprijateljskog poteza.”
Što Pakistan dobiva — i što zauzvrat nudi
Munir nije stigao samo slušati. Pakistanski general osobno je preuzeo ulogu posrednika u primirju između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, koje je na snazi posljednja dva tjedna. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Qalebaf javno mu je zahvalio: “Zahvaljujem na posredničkim naporima pakistanske vlade i generala Asima Munira za postizanje ovog primirja. Ostajemo vjerni svome obećanju.”
No Munir je otišao i korak dalje. Pred iranskim domaćinima izjavio je da je od prvog dana naredio da uz iransko-pakistansku granicu ne dođe do sigurnosnih incidenata — što znači da je Pakistan aktivno štitio Iranovu leđnu stranu dok je rat bio na vrhuncu. Potvrdio je i da će osobno pratiti provedbu primirja u Libanonu, što je daleko izvan uobičajenih diplomatskih obveza.
Primirje krhko, pregovori zapali u slijepu ulicu
Iza kulisa diplomatskog optimizma stoji zabrinjavajuća stvarnost. Pregovori u Islamabadu nisu donijeli konačni sporazum. Razlog: američka delegacija postavljala je, prema iranskim izvorima, pretjerane zahtjeve i mijenjala polazišta. Islamabad se sada nameće kao vjerojatno mjesto nastavka razgovora.
Predsjednik parlamenta Kalebaf bio je oštri u ocjeni: “Nadam se da će oni koji su rat započeli i koji ga sada očajnički žele zaustaviti doista okončati dosadašnje ponašanje kojim su rušili povjerenje — kroz konkretne postupke i djela.” Dodao je da Iran uvijek iznova nastoji postići mir, ali da ga “druga strana uvijek sprječava kršenjem preuzetih obveza.”
100 valova raketnih napada i mrtvi ajatolah
Da bi se razumio značaj Munirova posjeta, potrebno je sagledati kontekst. 28. veljače ove godine SAD i Izrael pokrenuli su vojnu operaciju protiv Irana. U napadima je ubijen vrhovni vjerski vođa ajatolah Sejed Ali Hamnei, zajedno s nizom visokih vojnih zapovjednika. Stradali su i civili, a udarima su bili izloženi nuklearni objekti, bolnice i škole.
Iran je odgovorio operacijom “Istinsko obećanje 4” — više od 100 valova raketnih i dronskih napada balističkim i hipersoničnim projektilima na američke baze diljem zapadne Azije te na izraelske položaje. Prema iranskim procjenama, napadi su prouzročili milijarde dolara štete i nagnali stotine američkih vojnika na povlačenje iz regije.
Nuklearni faktor: zašto Pakistan nije neutralan
Pakistanska vojska raspolaže nuklearnim oružjem — jedina islamska zemlja na svijetu s tom sposobnošću. Svako njezino taktičko ili strateško svrstavanje uz Iran mijenja regionalnu jednadžbu na način koji duboko zabrinjava Washington i Tel Aviv.
Munir je u Teheranu izjavio da je smrt ajatolaha Hamnejija izazvala “duboku žalost naroda Pakistana i prosvjede u brojnim gradovima.” Ta rečenica nije puka diplomatska kurtoazija — ona otkriva raspoloženje pakistanske javnosti i, posredno, pritisak koji vojni vrh osjeća iznutra.
Pakistanski vojni šef najavio je novi susret s iranskim dužnosnicima u Islamabadu — što znači da se diplomatska os Teheran-Islamabad ne hladi, nego ubrzano zagrijava.
