Bez velikog budžeta, bez profesionalne ekipe i bez uljepšavanja. Ovaj film o Domovinskom ratu nastao je iz potrebe da se ispriča istina, a gledatelji su ga prepoznali.
Ratna priča snimljena iz prve ruke
Radnja filma prati petoricu gardista koji bježe iz logora tijekom Domovinskog rata, daleko od sigurnog teritorija. Njihov put prema slobodi vodi kroz težak i nepredvidiv prirodni teren, gdje ih čekaju sukobi i niz opasnih situacija. Kako napreduju, jedan po jedan stradavaju, a završnica donosi neočekivane preokrete u posljednjem obračunu.
Riječ je o filmu “U okruženju” iz 1998. godine, snimljenom tri godine nakon vojno-redarstvene operacije Oluja. Iako je prije toga postojao film o ratu, dio braniteljske populacije bio je nezadovoljan načinom na koji su prikazani. Upravo iz tog razloga odlučili su sami ispričati svoju verziju događaja.
Minimalan budžet, maksimalan odjek
Film je nastao uz iznimno skromna sredstva od oko 10 tisuća njemačkih maraka, uz dodatnu sponzorsku pomoć. Snimanje je realizirano pomoću S-VHS tehnologije, što je u to vrijeme bio vrlo ograničen produkcijski standard.
Unatoč tome, projekt je izazvao velik interes. Film je pogledalo oko 30 tisuća ljudi, i to uz ograničenu kino distribuciju, dok je istodobno bio dostupan i na VHS-u. Posebno iznenađenje stiglo je iz filmskih baza podataka, gdje je IMDb ocjena dosegnula 6,7 od 10, što se smatra vrlo dobrim rezultatom za ovakav tip produkcije.
Kritika je, iako svjesna tehničkih ograničenja, film opisala kao primjer filmske naive, naglašavajući autentičnost i neposrednost priče.
Autentičnost bez glume
Autor filma je Ivan Sabljak iz Požege, koji je ujedno i stopostotni hrvatski ratni vojni invalid. Upravo njegova osobna iskustva dala su filmu dodatnu težinu i vjerodostojnost.
U jednom od svojih istupa Sabljak je pojasnio motive nastanka filma:
“Prije toga prikazan je igrani film ‘Kako je počeo rat na mom otoku’ koji je branitelje prikazao jadno i bijedno, pa smo odlučili da im i na ovaj način predočimo kako je izgledao Domovinski rat i tko su bili ljudi koji su branili i obranili hrvatsku državu, tako da tu nije bilo ‘glume’, svatko je igrao sebe”
Dodao je i kako je tijekom snimanja bilo izazova, osobito pri odabiru uloga:
“bilo najteže među braniteljima naći one koji će glumiti četnike.”
Upravo ta odluka, da stvarni sudionici rata tumače sami sebe, filmu je dala posebnu autentičnost koja je prepoznata i kod publike i kod kritike.
Nagrada i nastavak uspješne priče
Nakon pozitivnih reakcija i interesa javnosti, film je dobio i službeno priznanje. Na Danima hrvatskog filma nagrađen je Oktavijanom, nagradom koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara za najbolji srednjometražni igrani film.
Potaknut uspjehom, Sabljak je već 1999. godine snimio nastavak pod nazivom “U okruženju 2.”, čime je dodatno proširio priču započetu prvim filmom.
Film koji je ostavio trag među gledateljima
Iako bez profesionalne glumačke postave, osim montažera Pjera Žardina, film je uspio prenijeti snažnu poruku. Pojednostavljeni dijalozi i osnovna psihološka razrada likova nisu spriječili gledatelje da prepoznaju iskrenost i realnost prikazanih događaja.
U vremenu kada su filmski prikazi rata često izazivali podijeljene reakcije, ovaj projekt pokazao je kako iskustvo sudionika može biti snažan temelj za filmsku priču.
