Nije riječ o gomilanju činjenica ni o brzom odgovaranju. Prema trenerici mindfulnessa Celastrini Calei, duboku inteligenciju može otkriti sposobnost da čovjek prihvati dvije suprotne istine i ne pobjegne od nelagode koju one stvaraju.
Ljudi često žele jednostavan odgovor
U svakodnevnim odnosima mnogi se ljudi drže podjele na ili jedno ili drugo. Tako je lakše izbjeći unutarnju nelagodu. No psihoterapeutkinja Margo Lowy upozorava da takav obrazac sužava način na koji ljudi doživljavaju sebe, druge i vlastite osjećaje. Lowy se u javnom radu bavi ambivalencijom, odnosno istodobnim postojanjem različitih i suprotnih osjećaja.
“Ograničavamo svoje osjećaje i interakcije na ‘ili-ili’, zanemarujući mogućnost ‘i'”, navodi Lowy. “Tako sebe vidimo kao radosne ili iscrpljene, usamljene ili povezane, očajne ili smirene. Umjesto pokreta i fluidnosti, takvim stavom dominira krutost i čvrsto pridržavanje samo jednog uvjerenja u danom trenutku.”
Upravo se u odmaku od takve krutosti krije sposobnost koju Calea povezuje s iznimno visokom inteligencijom.
Calea tvrdi da je riječ o razini koja nadilazi obično znanje
Inteligencija se često pogrešno svodi na pamćenje činjenica. Calea, međutim, u popularnom videu ističe da jedna osobina pokazuje mnogo dublju razinu razumijevanja. Riječ je o sposobnosti da osoba prepozna kako dvije proturječne ideje mogu istodobno postojati i obje biti istinite.
Calea objašnjava da je rijetko vidjela tako visoku razinu inteligencije da nadilazi čak i metakogniciju, odnosno razmišljanje o vlastitom razmišljanju. U rječničkim objašnjenjima metakognicija se opisuje kao svijest ili analiza vlastitih procesa učenja i mišljenja.
“To se možda i ne može nazvati inteligencijom, nego mudrošću”, istaknula je.
Dvije istine mogu stajati jedna uz drugu
Prema Caleinu objašnjenju, takva osoba može prihvatiti dvije naizgled suprotne stvari kao jednako istinite. Ne mora odmah riješiti napetost između njih. Ne mora birati stranu. Može ostati u tom prostoru i dopustiti da obje ideje budu stvarne.
Primjer je vrlo konkretan. Netko može biti duboko uznemiren stanjem u svijetu, a istodobno osjećati iskrenu zahvalnost i poniznost pred darom života. Može tugovati za onim što je izgubio, a ipak biti zahvalan na onome što mu je ostalo.
Ključ je u tome da čovjek otpusti ono što ne može kontrolirati, ali da istodobno poduzima korake prema promjeni koju želi vidjeti.
Paradoks koji pokazuje zašto um ponekad zapinje
Jedan od najpoznatijih primjera takve napetosti jest paradoks lažljivca. Njegova poznata formulacija glasi: “Ova rečenica je lažna.” Ako je tvrdnja istinita, tada je ujedno lažna. Ako je lažna, tada je istinita. U filozofiji i logici taj se paradoks navodi kao klasičan primjer tvrdnje koja vodi do proturječja.
Za prepoznavanje obje strane potrebna je rijetka vrsta inteligencije. Još je teže prihvatiti prostor u kojem obje ideje ne samo da postoje, nego mogu biti istinite.
Hrabrost je dio tog razumijevanja
Lowy ističe da prihvaćanje unutarnjih proturječja nije lako jer često dira osjećaje koje ljudi ne žele priznati ni sebi ni drugima.
“Potrebni su hrabrost i napor da priznamo svoje unutarnje proturječnosti, one koje obilježavaju naše svakodnevne osjećaje, interakcije i odnose, a koje su tako često društveno i osobno neprihvatljive. Moramo se prepustiti tom izazovnom i često kontraintuitivnom stanju uma”, dodala je Lowy.
Prema Caleinu tumačenju, trenutak u kojem osoba može bez oklijevanja prihvatiti paradoks s kojim se suočava pokazuje istinsko razumijevanje. Takav način razmišljanja opisan je kao filozofski. Za njegovo usvajanje ponekad je potreban čitav život.
