Poznata hrvatska spisateljica Vedrana Rudan, koja već neko vrijeme vodi tešku bitku s karcinomom, oglasila se putem svog Facebook profila iz riječke onkologije. U svom prepoznatljivom, britkom stilu komentirala je aktualnu političku situaciju i uputila pohvalu novinaru Zoranu Šprajcu zbog njegovog osvrta u emisiji Stanje nacije.
“Vedrana vam s riječke onkologije, njenog trenutačno najdražeg doma, poručuje: ‘Nikad u životu nisam ni pročitala, ni vidjela bolji tekst ili bolju definiciju Hrvata od ovog što ćete sad vidjeti'”, napisala je uz videozapis iz emisije.
Šprajc se u svojoj emisiji osvrnuo na odluku Vlade o smjeni uprave Hrvatskih šuma, a posebno je istaknuo Josipa Dabru, bivšeg ministra poljoprivrede, koji je podnio ostavku nakon što je u javnost procurila snimka na kojoj puca iz pištolja dok se vozi automobilom.
“Naime, gospodin Dabro je, dame i gospodo, sad ključan čovjek u Hrvatskoj. Da, da, ovaj čovjek s Kalašnjikovim, gol u kukuruzu, to je sad najmoćnija politička figura u Hrvatskoj. O njemu sad ovisi hoće li Vlada u Saboru imati većinu. On je taj koji ima 76. ruku. A u ruci pištolj. I zna gađati”, izjavio je Šprajc.
Iskrena ispovijest: “Umirem. Nije fer ovo pisati”
Vedrana Rudan, poznata po svojim britkim komentarima i nekonvencionalnim stavovima, progovorila je o suočavanju s vlastitom smrtnošću. U kolumni Djevojka u zagrljaju metastaza, koju je objavila na svojoj stranici Rudan.info, otvoreno je govorila o bolesti, politici i životnim razmišljanjima.
“Umirem. Nije fer ovo pisati kad imaš onkologa, dr. G. se zove, ne smijem mu spomenuti prezime. Šteta. Zove se kao meni najdraža ribica. Zato što mislim da umirem, eto, G, ispravljam se, želim biti bliže svom mužu. Ušuškala sam se uz njega. Gledali smo izbore. Konačno sam shvatila ono što meni ipak sljepici godinama bode oči. Plenković je jednostavno glup čovjek. Glupan u najbanalnijem smislu”, napisala je Rudan.
Njezin pogled na bolest nije tipičan – umjesto očaja, donosi surovu iskrenost i crni humor. Spisateljica naglašava kako joj bolest na neobičan način vraća vjeru u ljude.
“Kako je spoznati da si smrtan, da ti zadnja ura bije, da imaš posebno rijedak rak koji ne oprašta nikome? Jedan od koraka je ulazak u onkološku dnevnu ambulantu riječkog KBC-a. Šteta što mnogi od vas ipak nikad u nju neće ući, a dokumentarci se snimaju na druge teme. Ljudi koje sam tamo srela srušili su moju tezu da nema dobrih ljudi. Toliko empatije, ljubavi, osmijeha, nježnosti, govorim o mladim ljudima koji tamo rade, u životu nisam srela i ta mi spoznaja briše strah od smrti.”
Suočavanje s bolešću i novi pogled na život
Rudan je u kolumni priznala da je na neki način zahvalna na dijagnozi jer joj je omogućila da vidi svijet iz nove perspektive.
“Na neki mi je perverzan način drago što imam rak. Susret sa svim ovim ljudima vratio mi je vjeru u život. Baš sad kad ga gubim. Za mene i moju dušu bolje ikad nego nikad. Eto, morala sam ovo napisati vama zdravima koji imate tisuću problema, koji gledate izbore, koji mislite da su vam životi promašeni i da je svijet dolina suza. Možda jest, dok si zdrav. Kad si na smrt bolestan okružen dobrim ljudima oko tebe bliješte žarke boje, srce ti je puno i na neki način shvatiš da si možda i ti dobar kad toliko dobrih o tebi brine.”
Vedrana Rudan još jednom je dokazala da ne poznaje tabu teme – ni bolest, ni smrt, ni politiku. Njene riječi su oštre, ali protkane sirovom iskrenošću i emocijama koje tjeraju na razmišljanje.
