Nekadašnji brazilski nogometni as Adriano danas puni 43 godine, no njegova životna priča daleko je od bajke. Ovaj sjajni napadač, koji je briljirao u Parmi, Interu i brazilskom dresu, svoj put s vrha svjetskog nogometa zamijenio je jednostavnim životom u favelama.
Iako su ga mnogi smatrali jednim od najtalentiranijih napadača svoje generacije, njegov pad bio je jednako dramatičan kao i uspon.
Zlatan Ibrahimović o Adrianu: ‘Mogao je biti najbolji svih vremena!’
Njegov suigrač iz Intera, Zlatan Ibrahimović, istaknuo je da je Adriano bio jedan od najimpresivnijih napadača s kojima je igrao.
“Vidio sam talentirane igrače s velikim karijerama, ali jedan me posebno fascinirao. Adriano iz Intera bio je nezaustavljiv, zabijao je iz svih kutova, nitko mu nije mogao uzeti loptu. Bio je čista životinja na terenu,” rekao je Ibrahimović.
Međutim, nakon smrti oca, Adriano se povukao u sebe i sve češće posezao za alkoholom, što je na kraju dovelo do njegovog odlaska iz Intera.
Borba s depresijom i povratak korijenima
Adriano je otvoreno govorio o svojim unutarnjim borbama i kako su ga one odvele daleko od blještavila europskog nogometa.
“Smrt mog oca ostavila je golemu prazninu. Osjećao bih se sretno samo kad bih pio. Pio bih svaku večer – vino, viski, votku, pivo… Nisam prestajao i na kraju sam morao napustiti Inter,” priznao je Adriano.
Danas živi u siromašnoj četvrti Vila Cruzeiro u Riju, gdje uživa u jednostavnim radostima života, družeći se s prijateljima i igrajući domino na pločniku.
Mediji o njegovom padu: Istina ili predrasude?
U posljednje vrijeme često se mogu vidjeti slike Adriana kako se jedva drži na nogama, pijan, dok ga prijatelji pridržavaju. Ipak, bivši napadač tvrdi da je njegov povratak u favelu bio svjestan izbor.
“Ne drogiram se, nisam u kriminalu. Pijem skoro svaki dan, ali to nije razlog zašto sam ovdje. Ovdje sam jer želim slobodu, želim biti ljudsko biće ponovo,” objasnio je.
Dodao je i kako se nikada nije osjećao ugodno u Europi, unatoč slavi i bogatstvu koje je stekao.
“Želio sam ispuniti svačije želje – pokušao sam kod Mourinha, plakao na ramenu Morattija, ali nisam mogao napraviti sve što su od mene tražili. Samo sam želio biti doma,” napisao je Adriano u tekstu za Players Tribune.
Život daleko od reflektora
Iako su mnogi smatrali da će Adriano postati jedan od najvećih napadača u povijesti nogometa, njegova priča pokazuje koliko je teško nositi se s uspjehom kada unutarnja borba postane prevelika.
Danas, daleko od nogometnih stadiona, živi onako kako želi – među ljudima koji ga razumiju i poštuju.
“Hodam ovdje bos i bez majice, igram domino i plešem s prijateljima. U svakoj od ovih ulica vidim svog oca. Zato se uvijek vraćam ovdje,” zaključio je Adriano.
