Svi smo doživjeli onaj trenutak kada nas obuzme jeza – zbog hladnoće, snažne emocije, glazbe ili nostalgije. Koža se naježi, dlačice se usprave, a tijelom prođu karakteristični “trnci”. Iako danas naša tjelesna dlaka nema zaštitnu funkciju kao nekoć, refleks koji to izaziva ostao je aktivan, podsjećajući na vrijeme kada je imao konkretnu ulogu u preživljavanju.
Ova pojava poznata je kao piloerekcija, a iza nje stoji potpuno automatski proces kojim upravlja autonomni živčani sustav. Ključnu ulogu igraju sićušni mišići zvani arrector pili – „podizači dlaka“. Svaka dlaka (osim najsitnijih) ima svoj vlastiti mišić koji se povezuje s gornjim slojem kože. Kada se mišić stegne, dlaka se podigne, a mi to osjetimo kao ježenje.
Ovi mišići aktiviraju se kada tijelo doživi hladnoću, strah, uzbuđenje ili jake emocije. Simpatički živčani sustav tada šalje signal, oslobađa se adrenalin, i nastupa kontrakcija – bez da to svjesno primijetimo.
Kod životinja i davnih ljudskih predaka, ovaj refleks imao je jasnu svrhu: podizanje dlačica stvaralo je sloj zraka koji je zadržavao toplinu i povećavao volumen tijela u slučaju prijetnje. Sjetite se mačke koja se nakostriješi pred opasnošću – taj isti obrambeni mehanizam zadržali smo i mi, iako više nema istu funkciju.
Osim što podižu dlaku, ti sićušni mišići lagano stišću i lojne žlijezde, pomažući u podmazivanju kože. Nova istraživanja, kako navodi časopis Cell, upućuju na to da mogu imati ulogu i u regeneraciji dlačica, što ovaj fenomen čini još zanimljivijim.
Danas ježenje više ne služi preživljavanju, ali je i dalje snažna tjelesna reakcija koja otkriva koliko su naši refleksi i dalje povezani s prošlošću. Sljedeći put kad vas prođu trnci – zbog glazbe, pogleda, emocije – sjetite se da je to naslijeđe milijuna godina evolucije.
