Venecija, jedan od najpoznatijih gradova svijeta, suočena je s ozbiljnom prijetnjom: grad doslovno tone. Tijekom posljednjih stotinu godina, tlo se spustilo za 25 centimetara, dok je razina mora porasla za gotovo 30. Taj dvostruki pritisak doveo je do čestoćih i ozbiljnijih poplava koje sve više pogađaju lokalno stanovništvo.
I dok turisti dolaze “dok još mogu”, život u Veneciji za mnoge postaje sve teži. No, znanstvena zajednica nudi moguće rješenje koje doslovno zvuči kao podizanje iznad problema.
Podizanje tla vodom
Pietro Teatini, profesor hidraulike sa Sveučilišta u Padovi, predlaže inovativnu ideju: ubrizgavanje slane vode u duboke slojeve tla ispod Venecije. Time bi se grad mogao podići za do 30 centimetara, što bi moglo donijeti najmanje 50 godina vremena za iznalaženje trajnog rješenja.
Za razliku od sustava pomičnih brana MOSE, koji štiti grad od visokih plima, Teatinijeva metoda djeluje na sam temelj grada. Sustav MOSE je skup, a iako je prvotno zamišljen da se koristi nekoliko puta godišnje, već je aktiviran gotovo 100 puta zbog porasta razine mora, i još nije u punoj funkciji.
Ideja stara desetljećima, ali nikad testirana
Teatinijev plan inspiriran je opažanjem iz doline rijeke Po gdje se tlo pomicalo ovisno o punjenju i pražnjenju podzemnih spremnika plina. Njegova verzija uključuje ravnomjerno ubrizgavanje vode kroz bušotine promjera 20 cm, duboke do 1000 metara. Za razliku od prethodnih metoda koje su koristile cement i zahtijevale stotine bušotina, ova tehnika je jednostavnija i jeftinija.
Testna faza bi trajala oko dvije do tri godine i koštala bi između 30 i 40 milijuna eura. Ukupni trošak cijelog projekta bio bi višestruko manji od MOSE-a, čija je cijena premašila šest milijardi eura.
Kompromisi i upozorenja
Neki znanstvenici izražavaju sumnju u izvedivost plana zbog složenih geoloških struktura i nepoznanica u dubinama ispod grada. Ipak, Teatini navodi da je njegovo rješenje tehnički izvedivo, a podržavaju ga i stručnjaci za geomehaniku.
Jedan od prijedloga koji se također spominje u javnosti je i potpuno zatvaranje lagune, što bi možda spasilo grad, ali bi istovremeno uništilo prirodni ekosustav star tisućljećima.
Vrijeme istječe
U međuvremenu, Venecija nastavlja tonuti – oko dva milimetra godišnje, dok razina mora raste pet milimetara godišnje. MOSE i dalje izaziva rasprave zbog svojih utjecaja na brodski promet i prirodni protok vode.
U ožujku 2025. osnovana je posebna državna agencija za lagunu koja će nadzirati sve buduće zahvate. Teatini, koji se ovom idejom bavi desetljećima, smatra da je ovo posljednja prilika za djelovanje. “Ne postoji drugo mjesto poput Venecije. Ako je želimo sačuvati, moramo djelovati odmah”, poručuje.
