Nakon četiri godine vlasti Ivica Puljak ostavio je Splitu više pitanja nego odgovora. Od obećanja o transparentnosti i digitalizaciji, preko kadrovskih čistki i stalnih promjena pročelnika, do svakodnevnih kriznih situacija – Split je postao ogledni primjer kako se reformski entuzijazam može pretvoriti u operativni kaos.
Od vizije do realnosti: obećanja koja nisu postala praksa
Kada je Puljak preuzeo kormilo, građanima je ponuđena vizija modernog, digitaliziranog Splita s učinkovitim i profesionalnim službama. No, grad je do danas ostao zarobljen u papirima i redovima na šalterima. Digitalni servisi često ne rade ili su polovično implementirani, a građani i poduzetnici, umjesto brže usluge, suočavaju se s još više birokratskih prepreka. Transparentnost, toliko spominjana u kampanji, najčešće završava na par deklaracija i nečitkim izvještajima iz gradske uprave.
Poseban je problem što Puljak nije uspio ostvariti ni minimalni konsenzus oko ključnih pitanja. Svaka ozbiljnija inicijativa nailazila je na zid – bilo zbog manjka podrške u Gradskom vijeću, bilo zbog nedostatka političkog takta i iskustva. Split je ostao grad zapetljan u nesporazumima i bez jasnog smjera.
Kadrovski potresi i odlazak stručnjaka: tko upravlja gradom?
Puljkova uprava ostala je zapamćena po stalnim kadrovski čistkama – u nekoliko godina promijenjeno je više pročelnika nego u prethodna dva desetljeća. Umjesto stabilnosti, dobili smo atmosferu nesigurnosti. Iskusni kadrovi masovno su napuštali gradsku upravu, a njihova mjesta često nisu popunjavana mjesecima. Na odgovorne pozicije dovođeni su kadrovi bliski Puljkovom krugu ili oni bez ozbiljnog iskustva upravljanja, što je dodatno narušilo operativnost i efikasnost gradske administracije.
Jedan od najvidljivijih primjera je situacija s pročelnicom Majom Đerek, čiji je sukob s gradonačelnikom eskalirao u prijave zbog nepravilnosti i zloupotreba. Takve afere, bilo da su temeljene ili ne, dodatno su poljuljale povjerenje javnosti i ostavile gorak okus u ustima građana.
Krize na terenu: otpad, blokade i neizvjesnost
Dok se Split na riječima trebao razvijati u „grad budućnosti“, u praksi su ga obilježile krize svakodnevice. Ljeto 2024. ostat će upamćeno po slikama prepune Karepovca i vreća smeća na splitskim ulicama. Gradonačelnik je odgovornost prebacivao na radnike „Čistoće“ i prijetio otkazima, no sustavno rješenje nije ponudio. Rješavanje problema otpada i dalje je na čekanju, dok je grad pod stalnim rizikom od ekološkog incidenta.
Isto vrijedi za upravljanje komunalnom infrastrukturom i prometom: prometni čepovi, sporost realizacije projekata i manjak vizije dodatno frustriraju građane. Grad je sve manje prostor razvoja, a sve više prostor improvizacije.
Politička slabost i gubitak povjerenja: poruka birača
Analize rezultata zadnjih izbora pokazuju da Puljak više ne uživa povjerenje koje je imao na početku mandata. U brojnim kotarevima gdje je ranije pobjeđivao s lakoćom, sada je doživio ozbiljan pad potpore. Ključni razlozi leže upravo u doživljaju Splita kao “grada slučaja”, u kojemu se promjene ne osjećaju u svakodnevnom životu građana.
Birači su jasni: Splitu treba čvrsto vodstvo, iskustvo i realan program, a ne još jedan mandat političkih eksperimenata.
Vrijeme za odgovornost, a ne parole
Nakon četiri godine Puljkove uprave, Split je doveden pred zid. Niti su provedene ključne reforme, niti su riješeni nagomilani problemi. Puljak je imao priliku, ali je pokazao da Split nije laboratorij za političke eksperimente. Grad je umoran od promašaja i nesigurnosti.
Vrijeme je za novi pristup – vođenje koje donosi konkretna rješenja, stabilnost i rezultate. Split treba lidera koji će znati upravljati izazovima, a ne ponavljati iste greške pod novim sloganima.
