Hrvatski pjevač i bivši eurovizijski predstavnik Marko Bošnjak ponovno se našao u središtu skandala nakon što je na društvenim mrežama komentirao atentat na američkog aktivista Charlieja Kirka.
Kirk, blizak saveznik Donalda Trumpa, ubijen je na sveučilištu u Utahu, a svjetska politička scena osudila je nasilje i izrazila zabrinutost zbog mogućih novih sukoba. No, dok su stizale poruke sućuti i upozorenja, Bošnjak je svojim objavama izabrao potpuno drugačiji smjer – izazvao je zgražanje i bijes javnosti.
Objave koje su šokirale
Na Instagramu je napisao: „Nitko ne bi trebao poginuti zbog svojih političkih stavova. Nitko, osim Charlieja Kirka.“
U nastavku je podijelio i neke od Kirkovih kontroverznih stavova, komentirajući da se ovakav ishod „mogao očekivati“. Javnost je njegove riječi protumačila kao neprimjereno likovanje nad tuđom smrću.
Odmah su uslijedile reakcije – lavina negativnih komentara, prijetnje policijskim prijavama i otvoreni pozivi institucijama da reagiraju.
Bošnjak uzvraća udarac kritičarima
Umjesto da se ispriča, Bošnjak je krenuo još oštrije na svoje kritičare. Nazvao ih je „moralistima“ i optužio za „selektivnu empatiju“, poručivši:
“Djecu ubijaju svaki dan, a vođe poput Andreja Plenkovića se rukuju s izraelskim ministrima. Isti oni uspoređuju rat u Hrvatskoj s genocidom u Gazi.”
Zaključio je riječima: „Svijet je sjban, a vaša empatija postoji samo kada treba štititi fašiste.“*
Takve izjave dodatno su potaknule pozive da se protiv njega pokrenu službene istrage i sankcije.
„Volim provocirati“ – priznanje koje otvara pitanja
U kasnijem video obraćanju Bošnjak je citirao: „Tko se mača lati, od mača i pogine.“
Priznao je da često objavljuje impulzivno i svjesno provocira:
“Mene kad nešto živcira, ja to moram reći na svom storyju… Kažu mi ljudi: ‘Marko, napravi privatni profil’. Ali ja opet omanem. Ja volim provocirati.”
Time je sam potvrdio da su njegove objave namjerne provokacije, što dodatno otvara pitanje – gdje prestaje sloboda govora, a počinje odgovornost za javnu riječ?
Treba li država reagirati?
Njegove izjave sada ne izazivaju samo osude publike, već i pravna pitanja. Ako se izjave tumače kao poticanje na nasilje, radi se o materiji kojom se moraju baviti institucije.
Sve glasniji su zahtjevi da država jasno reagira i pokaže da javne osobe snose posljedice kada svojim riječima prelaze granicu. Ovaj slučaj postavlja ključno pitanje: može li se ovakvo ponašanje tolerirati ili je vrijeme za konkretne sankcije?
