Nekad simbol lokalnog zajedništva, Radio Đakovo danas je postao ogledni primjer kako se javno može pretvoriti u privatno. Tiho, bez rasprave i bez odgovornosti. Od medija koji je desetljećima služio građanima, informirao o životu Đakovštine i promovirao lokalnu kulturu, pretvorio se u obiteljski biznis s jasnim političkim porukama i interesima.
Početak – glas naroda pod okriljem Grada
Radio Đakovo djeluje još od 1950-ih, kao lokalna postaja koju su stvarali građani i novinari, uz podršku tadašnjih društvenih struktura. Nakon 1990., postaje javna ustanova čiji je osnivač Grad Đakovo.
Njegova uloga bila je jasna: služiti javnosti. U eteru su se mogle čuti vijesti o lokalnim događajima, sportu, kulturi i društvenom životu – sadržaj koji je spajao Đakovčane.
No, kako su se mijenjali zakoni, mijenjala se i logika poslovanja. Početkom 2000-ih otvoren je prostor da se javni mediji pretvore u trgovačka društva. Upravo tada kreće i transformacija Radija Đakovo.
Od gradske postaje do privatnog društva
Dana 5. srpnja 2012. osnovano je trgovačko društvo Radio Đakovo d.o.o. U početku je sve djelovalo uredno: Grad Đakovo bio je najveći pojedinačni suvlasnik s 24,98 % udjela, dok su ostatak dijelile okolne općine i zaposlenici.
Ukupan temeljni kapital iznosio je 408.300 kuna, unesen u opremi, prostorima i arhivi – javnoj imovini koja je desetljećima građena novcem građana.
Formalno, Radio Đakovo d.o.o. bio je pravni sljednik javne ustanove. U praksi, to je značilo da je javna imovina – radio postaja, oprema, brend i koncesija – prešla u ruke privatne tvrtke.
Tihi prijenosi i obiteljska konsolidacija
Sljedećih godina dogodilo se ono što u malim sredinama prolazi neprimijećeno: vlasnička struktura se mijenjala, udjeli su se prenosili, otkupljivali i prodavali – sve tiho, bez javne rasprave.
Najveći udio s vremenom je prešao u ruke Mirjane Soldo, dugogodišnje zaposlenice i članice obitelji koja već desetljećima upravlja radijom.
Danas, njezina kći Marija Adrić Soldo prema službenim podacima iz 2024. godine drži 55,21 % udjela, dok Grad Đakovo ima tek 37 %. Ostatak drže pojedinci povezani s bivšim zaposlenicima.
Drugim riječima, radio koji su stvarali građani Đakova sada je većinski privatno vlasništvo obitelji Adrić–Soldo.
Obiteljski biznis pod krinkom “nezavisnosti”
Posebnu pažnju izaziva činjenica da je Mirjana Adrić, punica Gorana Solde, direktorica Radija Đakovo, ali i osoba s bogatom političkom biografijom.
Godine 2021. kandidirala se za gradonačelnicu kao oporbena kandidatkinja i bila među najaktivnijim vijećnicama.
Njezina kći je suvlasnica Radija Đakovo, što dodatno potvrđuje da se radi o obiteljskom poduzeću s političkim ambicijama.
Iako se javno predstavljaju kao “nezavisan medij”, činjenice pokazuju nešto drugo – politički angažiran medij koji koristi lokalnu frekvenciju za vlastite obračune.
Na radiju, prema dostupnim informacijama, rade gotovo isključivo članovi iste obitelji, dok novinari koji su otišli u mirovinu i dalje surađuju uz naknadu.
Takva praksa dodatno učvršćuje privatni krug kontrole i smanjuje svaku mogućnost objektivnosti u radu.
Selektivno novinarstvo: koga Radio Đakovo (ne) čuje
Sadržajno, uređivačka politika Radija Đakovo odražava jasan obrazac. Vijesti iz kulture i sporta koje dolaze iz Grada Đakova jednostavno se ne objavljuju.
Uspjesi lokalnih sportskih klubova ili manifestacije koje organizira Grad ili gradske ustanove rijetko nađu mjesto u eteru.
Umjesto toga, prostor se otvara političkim temama i komentarima koji sustavno kritiziraju aktualnu gradsku vlast, dok se o projektima i rezultatima gradske uprave gotovo ne izvještava.
Drugim riječima, Radio Đakovo danas djeluje kao politički alat, a ne javni servis.
Gdje je nestao javni interes?
Ovakva privatizacija javnog medija, u tišini, bez nadzora i rasprave, ostavlja otvoreno pitanje:
Tko danas govori u ime Đakovštine?
Jesu li to novinari, građani ili vlasnici?
Jer Radio Đakovo, nekada simbol zajedničkog identiteta i javne odgovornosti, danas je privatna platforma s političkom agendom, obiteljski posao koji koristi brend nastao javnim novcem.
I dok se građani i dalje informiraju putem radija koji su nekada smatrali svojim, upravljačka i uređivačka kontrola odavno su iz njihovih ruku prešle u ruke onih koji se najglasnije predstavljaju kao “nezavisni.”
