Rasprava o plaćama u Hrvatskoj ponovno je izbila u prvi plan nakon što je jedan inženjer strojarstva javno izrazio nezadovoljstvo odnosom primanja visokoobrazovanih i radnika u uslužnim djelatnostima. Njegova objava izazvala je stotine reakcija i otvorila pitanje – je li diploma u Hrvatskoj i dalje jamstvo bolje zarade?
Autor objave, koji se na društvenoj mreži predstavlja pod nadimkom “Medical_Staff_1707”, napisao je kako većina plaća, prema njegovu iskustvu, danas iznosi između 1100 i 1700 eura, bez obzira na stupanj obrazovanja.
“Iskreno, smatram da to nije fer. Neki ljudi provedu godine u školama i na fakultetima, rade besplatno kako bi stekli iskustvo, a na kraju imaju samo nekoliko stotina eura više od čistačice”, poručio je, dodajući kako mu namjera nije omalovažavati nijedno zanimanje, ali da odgovornost koju nosi njegov posao nije adekvatno plaćena.
Njegove riječi ubrzo su postale okidač za širu društvenu raspravu.
Stambeno pitanje kao “znanstvena fantastika”
U objavi je posebno istaknuo da je rješavanje stambenog pitanja za mnoge mlade ljude postalo gotovo nedostižno. Kao primjer naveo je i cijenu novog automobila, spomenuvši kako početna cijena Renault Clija iznosi oko 20.000 eura, što dodatno otežava financijsko planiranje.
“S obzirom na trenutačno stanje, bilo bi mi bolje da imam pet godina radnog staža više kao skladištar nego što sam studirao strojarstvo”, napisao je, potaknuvši više od 250 komentara.
Njegova izjava dotaknula je osjetljivo pitanje – isplati li se dugogodišnje obrazovanje ako razlika u primanjima nije značajna?
Zakon ponude i potražnje
Velik broj komentara išao je u smjeru ekonomskih zakonitosti. Jedan od korisnika poručio je:
“Koga briga koliko si godina proveo u školi, plaćen si koliko si tržištu, tj. društvu potreban. Trenutačno je situacija takva da su nam potrebnije čistačice nego inženjeri”.
Ovaj komentar dobio je najveći broj pozitivnih reakcija, a mnogi su istaknuli da je došlo do tzv. inflacije diploma, dok istodobno nedostaje radnika u fizičkim i uslužnim zanimanjima.
Takav manjak radne snage u pojedinim sektorima doveo je do rasta plaća upravo u tim zanimanjima, što dio građana vidi kao prirodnu tržišnu korekciju.
Glas iz zdravstvenog sustava
U raspravu se uključila i jedna medicinska sestra koja je podijelila vlastito iskustvo:
“Radim kao medicinska sestra instrumentarka, imam golemu odgovornost, pet godina fakulteta. Prosjek plaće 1350 €. Čistačica koja radi sa mnom ima oko 1150 €. Za 200 € manje ima miran san, nitko je nikada neće povlačiti po sudovima”.
Njezin komentar otvorio je novu dimenziju rasprave – odgovornost i razina stresa kao faktor u procjeni pravednosti plaće.
Dio sudionika smatra kako problem nije u tome što su čistačice dobro plaćene, već u tome što su stručnjaci s visokom razinom odgovornosti potplaćeni.
Je li obrazovanje jamstvo sigurnosti?
Rasprava se ubrzo proširila i na samu svrhu visokog obrazovanja. Pojedini komentatori optužili su autora za omalovažavanje fizičkog rada.
“Jesi li probao čistiti osam sati? To je fizički izuzetno naporan posao”, glasio je jedan od odgovora.
Drugi su naglasili kako fakultet ne bi trebao biti jamstvo visoke plaće, već lakših radnih uvjeta:
“Nisi učio faks da zarađuješ više, nego da radiš lakše. Inženjer sjedi u uredu, a skladištar ili konobar trče cijeli dan”.
Ova podjela mišljenja pokazuje koliko je tema vrijednosti rada i obrazovanja osjetljiva u aktualnim ekonomskim okolnostima.
Šira slika hrvatskog tržišta rada
Podaci pokazuju da sveučilišna diploma u prosjeku donosi oko 32 posto višu plaću u odnosu na srednjoškolsku razinu obrazovanja, što Hrvatsku svrstava među zemlje s nižom razlikom u primanjima prema stupnju obrazovanja.
Istodobno, više od 70 posto mladih do 34 godine i dalje živi s roditeljima, što dodatno potvrđuje izazove samostalnog života u današnjim uvjetima.
Dok jedni smatraju da je riječ o neuspjehu sustava koji ne nagrađuje znanje i odgovornost, drugi tvrde da je ključ u prilagodbi tržištu i razvijanju dodatnih vještina.
Rasprava koja je započela jednim komentarom o plaći tako se pretvorila u ogledalo društvenih i ekonomskih prilika u Hrvatskoj, gdje se sve češće postavlja pitanje koliko je obrazovanje danas financijski isplativo i treba li tržište rada redefinirati vrijednost pojedinih zanimanja.
