Nakon što je pušten iz pritvora zbog odbijanja pregleda na granici s Hrvatskom, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković održao je konferenciju za medije ispred Konzulata Republike Hrvatske u tom gradu. Njegovo obraćanje obilježile su teške optužbe, ali i retorika koja je izazvala niz reakcija i otvorila pitanje primjerenosti takvog javnog nastupa.
Optužbe o diskriminaciji bez konkretnih dokaza
Na samom početku, Stanivuković je iznio tvrdnje o diskriminaciji, pritom iznoseći osobni dojam kao ključni argument.
“Jasno je i Hrvatima što se ovo radi. Draško Stanivuković je kriv što je Srbin i pravoslavac. Nisam ni slutio da će ovo ovako biti. Ja želim da živim sa komšijama, volim život i radujem se ljudima. Kad sam posjetio Liku i Dalmaciju, tamo sam poslao samo lijepe poruke”, rekao je.
Ipak, takve tvrdnje nije potkrijepio konkretnim dokazima, što dodatno otvara pitanje radi li se o osobnoj interpretaciji događaja ili utemeljenim činjenicama.
Raniji incident i već izrečena kazna
Stanivuković je podsjetio na raniji slučaj koji je, prema njegovim riječima, bio povod za pojačane kontrole na granici.
“Oni su rekli da je to po njihovom zakonu govor mržnje i ja sam platio kaznu koja je bila 700 eura. I tu je stavljena tačka na tu priču. Sve poslije toga je tortura i maltretiranje. Dopis koji sam dobio od Generalnog konzula Hrvatske je folerski. Oni kažu da se pretresi dešavaju jer se oni boje migranata i obavlja se dugotrajna kontrola itd.”
Iako tvrdi da je slučaj time zaključen, iz njegove izjave proizlazi da su nadležna tijela postupala sukladno zakonima, uključujući i sankcioniranje prekršaja.
Opis graničnih procedura kroz subjektivnu perspektivu
Detaljno je opisao način na koji se provode kontrole prilikom njegovih prelazaka granice, no njegov prikaz temelji se isključivo na osobnom iskustvu.
“Odete tamo, stave vas na granicu. Kad predam moj pasoš ili neko od mojih saradnika, izađe moja slika na monitoru. Onda se policajci izgube i odu u onu kućicu. Njih petero se okupi i ode u tu kućicu i onda ide telefoniranje, Bože sačuvaj. Samo se na to izgubi 15 minuta. Onda vas pošalju da sjedite u autu. Pola sata sjedite u autu i niko vam ne prilazi. Onda kad to završe, traže džukeletinu. Kad ga nađu, onda on dođe i njuška. A, meni kažu da ja ne smetam psu”
Takav opis, iako slikovit, ne uključuje službena objašnjenja nadležnih institucija niti širi kontekst sigurnosnih procedura na granici.
Retorika koja podiže tenzije
Jedan od najupečatljivijih dijelova obraćanja odnosi se na izjave koje su mnogi ocijenili provokativnima.
“Da li je ljepše da mi njih njuškamo s psima kada ovdje dođu”
“Da li je 21. vijek njuškanja između Srba i Hrvata? Ako jeste, onda smo nazadovali. I dalje ćemo biti pristojni, ali pod uslovom da ovo stane. Ovdje smo svi poraženi. Cijeli Balkan je poražen ako je ovo tema. Je li mi smrdimo ovdje u Bosni i Hercegovini pa nas njuškate?”
Takve izjave, iako izražavaju nezadovoljstvo, istovremeno mogu dodatno narušiti ionako osjetljive odnose i potaknuti daljnje političke napetosti.
Odbijanje pregleda kao ključni razlog privođenja
Stanivuković je priznao da je odbio postupiti po zahtjevu graničnih službi, što je rezultiralo kaznom i pritvorom.
“Zašto sam kažnjen? Zato što sam 14. put rekao ‘ne dam kofer’. Na 14. putu sam rekao ‘kraj’ i ‘dosta je’. Rekli su mi kazna je 6.000 eura. Rekao sam može 66. Zatvor? Mogu tri zatvora. Ali, ne dam dostojanstvo”
Iz ove izjave jasno proizlazi da je svjesno odbio suradnju s nadležnim tijelima, što dovodi u pitanje njegovu odgovornost u nastaloj situaciji.
Najava mogućih recipročnih mjera
Iako tvrdi da želi zadržati pristojnost, Stanivuković je ujedno najavio mogućnost uzvraćanja istim mjerama.
“Kad ću ići opet u Hrvatsku, ne znam. Ali, neću beskonačno pokušavati, probat ću još jednom. Kad bude posjeta, bliže mi je preko Hrvatske, i probat ću još jednom. Ako bude isto, onda ću shvatiti da sam nepoželjan i neću više ići. Onda ćemo početi i mi njuškati”
Takav pristup, temeljen na reciprocitetu, mogao bi dodatno zakomplicirati situaciju i otvoriti prostor za nove incidente.
Politička podrška i institucionalni odjek
Stanivuković je naveo da su ga kontaktirali brojni politički dužnosnici.
“Zbog ovog slučaja, svi gradonačelnici u BiH imat će diplomatski pasoš. Pozdravljam i tu odluku. Zahvalio bih se i Vučiću, Vučeviću i Brnabić na pozivima. To mi znači”
Uz to, spomenuo je i kontakte s predstavnicima EU i institucija BiH, što ukazuje na širi politički kontekst slučaja.
Opis uvjeta u pritvoru
Na kraju je govorio i o svom iskustvu u pritvoru.
Govoreći o tome kako je bilo u pritvoru, rekao je da je bio u ćeliji, da je pod bio tvrd, da je zatvoren kao pas u kavezu, ali da se ne žali jer su takvi propisi.
Iako je iznio pritužbe na uvjete, istovremeno je priznao da su takvi uvjeti propisani, čime je implicitno potvrdio zakonitost postupanja.
